Na drugom međunarodnom turniru u boćanju pod nazivom »Žene u akciji« koji je održan proteklog tjedna u Rumi, upoznali smo članicu ženske hrvatske boćarske reprezentacije, Ivu Vlahek. Za razgovor s Ivom smo se odlučii iz razloga što smo dobila informaciju da je, kako kažu njene kolege, »najtrofejnija« i jedna je od najuspješnijih članica hrvatske reprezentacije ovog nesvakidašnjeg sporta, naročito za žene. Iva je trenutačno viceprvakinja Europe u paru s Tanjom Grubiša, dobitnica je i nekoliko medalja sa svjetskih prvenstava u boćanju, kada je osvojila prvo mjesto u preciznom bacanju.
Prve medalje
S obzirom na to da boćanje baš i nije popularan sport kod mlađih generacija, interesiralo nas je što je to ponukalo ovu mladu sportašicu iz Zagreba, da se odluči za boćanje. »Počela sam boćati još u osnovnoj školi. Preko puta moje škole, nalazila se boćarska dvorana. U klubu su tražili igrače, a veliki broj prijatelja iz mog razreda je trenirao, pa sam se odlučila i ja priključiti. Ubrzo sam postigla i prve uspjehe, najprije na državnoj pa čak i na svjetskoj razini. Svoju prvu medalju na svjetskom prvenstvu sam osvojila kada sam imala 14 godina. Ta zlatna medalja me je još više potakla da se bavim ovim sportom, zavoljela sam ga i shvatila da je to dobra prilika da upoznam svijet, da se družim, putujem, osvajam medalje. Mislim da je ipak presudnu ulogu u odluci imao moj bratić koji se prije mene počeo baviti boćanjem, a nakon mene počeli su mi i mlađi bratići trenirati. Ono što nas mlade vuče k ovom sportu jeste druženje, a i zanimljiv je... Kad ga jednom upoznate shvatite da niste pogriješili. Boćanje je pored toga što je zanimljiv, i zahtjevan sport. Traži preciznost, mirnoću, ali je s druge strane i fizički zahtjevan, pogotovo u disciplinama poput brzinskog i štafetnog izbijanja. To je sport koji povezuje ljude raznih generacija. Možete igrati na visokoj kvaliteti i u 40 godini života, a takva mogućnost vam se ne nudi u nekom drugom sportu«, kaže Iva.
S. Darabašić
Opširnije u tiskanom izdanju
