Na kraju dana volim biti u svojoj koži. Zadovoljna sam tko sam, raduje me kamo idem, a ovih dana sam podijeljena s osjećajem gdje sam. Zbunjuje me sve. Po tom pitanju radim sve što je u mojoj trenutnoj mogućnosti kako bih mogla mirno spavati. Jutros sam, vozeći se autom na posao, razmišljala o nekoliko stvari. Volim razmišljati dok vozim. To što volim biti u svojoj koži ne isključuje ideju da ponekad poželim provesti jedan dan, ili neki trenutak, ili nekoliko dana, u koži drugih ljudi. Priznajem, obično su to ljudi koji su u nekim raskošnijim okolnostima, pa sam tako poželjela na tren osjetiti kako je biti vlasnik nekoliko džipova, ili kako se osjeća čovjek kojem je posao u koferu prevesti srce za transplantaciju, ili moći osjetiti i biti svjestan osjećaja dolaska na svijet. Pa sam poželjela osjetiti kakav okus ima smućkana zobena kaša sa svim dodacima i plodovima, nekog teškog milijardera. Danas sam otišla u druge razloge potrebe osjetiti kako je u tuđoj koži i želja je otišla u kožu onoga koji je apsolutno po strani svega što se događa trenutno u zemlji u kojoj živimo i koju zovemo svojom. Samo da bih razumjela…
Voljela bih i živjeti bezbrižnije, u uređenom sustavu i često, u razgovorima, odlutamo u priču o Norveškoj. I kako to biva, algoritmi nas prepoznaju, pa do mene ovih dana dolaze linkovi koji me vode pravac na ljetni otok.
Vremena bez
Na sjeveru Norveške, smješten u srcu Arktičkog kruga, nalazi se jedno od najposebnijih mjesta na svijetu – Sommarøy. Ovaj otok, sa svega 350 stanovnika, postao je pravi fenomen zbog svog jedinstvenog odnosa prema vremenu. Na Sommarøyu satovi su više ukras nego nužnost jer ovdje vrijeme, jednostavno, ne postoji.
Zamislite da živite na mjestu gdje ne morate brinuti o tome koji je dan u tjednu, kad je vrijeme za posao ili kad je večera. U Sommarøyu život diktira priroda, a ne sat. Otočani su stvorili vlastitu filozofiju života koja se temelji na slobodi, ritmu prirode i životu bez stresa. Umjesto da se drže svakodnevnih obveza prema strogo definiranom vremenu, oni rade kada žele, spavaju kad im je potrebno i uživaju u svakom trenutku bez ograničenja.
Ova ideja o životu bez sata nije samo stvar filozofije, već i načina života na Sommarøyu. Stanovnici su se odlučili osloboditi globalnog diktata vremena i živjeti u skladu sa svojim osjećajima i potrebama. Na mostu koji vodi do otoka svi posjetitelji i mještani mogu ostaviti svoje satove, kao simbol njihove opredijeljenosti za život koji nije vezan uz brojke na satu.
Da stvar bude još bolja
Otok Sommarøy poznat je i po prirodnim fenomenima koji dodatno čine njegov život bez vremena posebnim. Ljeti, između 18. svibnja i 26. srpnja, sunce na ovom otoku nikada ne zalazi. Tijekom tih 69 dana, poznatih kao polarni dani, dan traje neprestano, čime se stvara nevjerojatan ugođaj. Sunce možete vidjeti u bilo kojem trenutku, pa je posve normalno bojiti fasadu kuće u 2 ujutro ili se kupati u 4 popodne, bez brige o tome koliko je sati.
S druge strane, zimi, od studenog do veljače, Sommarøy doživljava polarne noći kada sunce uopće ne izlazi. No, tek tada kreće magija – polarna svjetlost, poznata i kao aurora borealis, pleše na nebu i stvara fantastične prizore koji su uistinu bajkoviti. Mnogi posjetitelji opisuju Sommarøy kao »najljepši otok aurore na svijetu« jer je fenomen polarne svjetlosti upravo ovdje najimpresivniji.
Iako život na Sommarøyu ne slijedi tradicionalni ritam, posjetitelji uživaju u njegovoj opuštenoj atmosferi. Turizam je važan sektor na ovom otoku, a posjetitelji dolaze iz svih dijelova svijeta kako bi doživjeli ne samo prirodne ljepote, već i jedinstveni način života. Tko bi mogao odoljeti ideji da provede dan bez da pogleda na sat, bilo da je to ronjenje u kristalno čistom moru ili promatranje ptica i kitova?
Smještaj je prilagođen svim potrebama posjetitelja, od udobnih hotela do privatnih kabina, a svi se mogu opustiti i uživati u svakom trenutku, bez obzira na to koliko je sati. Bez stresa, bez rokova, samo u potpunom skladu s prirodom.
Čini li se samo meni ili je Sommarøy više od otoka, kao nekakav simbol slobode.
Gorana Koporan
