Marijansko svetište Bunarić posvećeno Mariji, Majci Božjoj od suza i ove godine je posljednje nedjelje u kolovozu, 28., okupilo mnoštvo vjernika iz Subotičke i okolnih biskupija. Proštenje spada među najveća godišnja okupljanja Hrvata katolika u Srbiji, a na svetište hodočaste i pravoslavci – kapela Uspenija Majke Božje na Vodici. 

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski u zajedništvu s mons. Antalom Spányijem, biskupom iz Székesfehérvára, mons. Ivanom Pénzesom iz Subotice, te svećenicima Subotičke biskupije. Misnom slavlju su prisustvovali i predstavnici Srpske pravoslavne crkve. Uz Marijanske pjesme, ovogodišnji bandaš i bandašica Ninoslav Radakov i Nataša Vojnić Tunić u pratnji mladih u nošnji donijeli su do oltara Gospin lik, čime je započelo misno slavlje. 

 

 

 

»Progledajmo«

 

U svome propovijedanju biskup Gorski je najprije izrazio zadovoljstvo što može na hrvatskome jeziku slaviti euharistiju, rekavši da se na taj način pokazuje veličina i širina Crkve: 

»Razni ljudi, jezici, narodi, a jedna Marija, jedan Bog i vjera koja nas združuje, jača i hrani. Zbog te vjere ne bojimo se budućnosti niti onoga što ona nosi. Ne znamo što će biti, ali imamo pouzdanje u Boga i u zagovor naše nebeske Majke. To je naša sigurnost i razlog zašto smo ovdje. Mariju na slikama najčešće vidimo samu ili s djetetom Isusom u naručju i u njoj promatramo Isusa. Rijetko vidimo na slikama Mariju koja pati. Ipak, Michelangelo je napravio najljepši kip Marije, Pietu, s mrtvim sinom u naručju. Još rjeđe vidimo na slikama Mariju koja plače nad nama kršćanima, djecom, a to danas slavimo. Gospu od suza, Mariju koja je u Sirakuzi zaplakala nad ljudskim rodom kao što je nekad Isus zaplakao u Jeruzalemu nad nevjernim rodom onoga vremena.« 

Pomoćni zagrebački biskup kroz svoju propovijed osvrnio se i na samu simboliku Bunarića. 

»Legenda koja govori o ženi koja je umivši se vodom ovdje na Bunariću progledala neka nam bude porukom da i mi umiveni vodom krštenja, vodom sakramenta pomirenja, progledamo. Da nas ne zaslijepi lažni sjaj ovoga svijeta koji se tako bezbožno pouzdaje u vlastitu pamet i vlastite snage, a iza sebe ostavlja razorene duše. Ne moramo se bojati jedni drugih, više se trebamo bojati svoje nevjere, svoje nesposobnosti, pohlepe, sebičnosti koje urušavaju i pojedinca i obitelj i društvo iznutra. Potrebna nam je pomoć Marijine zaštite da nam bude svojevrsni štiti i branik, da se ne izgubimo i ne propadnemo.«

 

Jelena Dulić Bako

 

Opširnije u tiskanom izdanju