Kolumne

Ne moramo pogledati film Francisa Forda Copole Apokalipsa sada u kojemu Marlon Brando svojim posljednjim dahom šapuće: »... užas ... užas« kako bismo shvatili da je užas u posljednjih 26 godina bio i jeste ovdje. Znam, naravno, da se ni jedno povijesno razdoblje ne može potpuno osuditi ili potpuno odobriti, ali me ne može utješiti činjenica da pšenica i kukolj zajedno rastu u ljudskoj povijesti. Nije za mene utješna ni činjenica da je hod povijesti dvostruka antagonistička kretnja uspona i spuštanja, što jednostavno znači da je hod povijesti dvostruko istodobno napredovanje u dobru i zlu.

Čovjek se zaprepasti kada čuje razne izjave hrvatskih i srbijanskih političara. Ništa neuobičajeno, ali budalaština je bilo na pretek posljednjih dana. Ponavljam: već dva tjedna u redakciji pitanje: kako to da niti jedan aktualni političar ne kaže da je – dva plus dva jednako četiri? I u vezi s Drugim svjetskim ratom i ratom devedesetih, mislim ovdje na nedavni rat, kada se htjela okupirati Hrvatska, a državna politika Srbije se više ili manje krvavo posvađala sa svim ostalim susjedima iz zajedničke države SFRJ.  Zašto nitko ne progovori o užasu?  I onda me iznenadio političar, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić. 

Sazvao je izvanrednu konferenciju za novinare na kojoj je, umjesto najavljene ekskluzivne informacije, poručio da je Drugi svjetski rat završen i pozvao sve građane Hrvatske da se »napokon počnu ponašati u skladu s tom jednostavnom istinom«  i naglasio da bez tog rata, antifašističkog, ne bi bilo ni Hrvatske, ni Domovinskog rata, Ustava iz '74. ....

Uz ovu Bandićevu izjavu, navest ću i jednu informaciju za neupućene. Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne Hrvatske i vrhovnik hrvatske vojske bio je sudionik antifašističkog pokreta od 1941., dakle u partizanima, kao obavještajni časnik, a nakon rata bio je u Glavnom stožeru JNA, te u Ministarstvu obrane i Generalštabu, a čin general-majora  je stekao 1960. Toliko.

A dogodio se nekao u isto vrijeme s Bandićevom izjavom i koncert u Kninu u sklopu obilježavanja 21. obljetnice operacije Oluja i Dana pobjede i domovinske zahvalnosti koji je održao Marko Perković, poznatiji kao Thompson. Ne mogu reći da je pjevao, nego se derao, lik čija je jedna od nazovi pjesama i »Jasenovac i Gradiška Stara«, gdje on prilikom izvedbe urla: »To je kuća Maksovih mesara«, pa na kraju dourla: »Sjajna zvijezdo iznad Metkovića, pozdravi nam Antu Pavelića.«

Pa dosta više! Možete li zamisliti situaciju da neki Nijemac na nekakvom koncertu urla da neka zvijezda nebeska pozdravi Adolfa Hitlera? Taman sam se ponadao da se netko u HDZ-u probudio, mislim na Plenkovića, kad eto ti njega na koncertu Thompsona, koji treba da je u zatvoru. Pa jeste tako,  jel’ se sad netko možda čudi?

Naravno da u svoj ovoj priči nije izostao ni Dačić. Socijalista!? E pa sad, neću se igrati ping-ponga, pa da navodim što je govorio Miloševićeva mlada nada Dačić devedesetih,  kada se htjela realizirat ideja Velike Srbije. Dovoljno  je da kažem – užas! A i što više reći o identificiranju cijele hrvatske nacije s ustaštvom od strane Dačića? On ima stomak za to, pa mu nije prazan i lagodno živi. A mi se i dalje za... majavamo s 

bedastoćama.

Dobro, malo da se oraspoložimo. Na Bandićevu izjavu je trebalo dugo čekati, ali isto tako je dugo trebalo čekati i na izjavu jednog pape o LGBT zajednici. A papa Franjo je rekao: »Ako osoba koja je gay ima dobru volju i traži Boga – tko smo mi da sudimo?«  Dobar početak za budućnost, zar ne? Slussz-passz.

Z. S.