Prema jednoj od mnogobrojnih definicija, kolekcionarom se smatra osoba koja skuplja umjetnine ili određene rijetke predmete za svrhu iste sabiranja u zbirku srodnih predmeta i nastojanja da kolekcija bude što jedinstvenija i cjelovitija. Odemo li daleko u prošlost ljudske civilizacije, zasigurno u njoj možemo kategorizirati i tzv. prve kolekcionare koji su se uspjeli izdvojiti sa svojim sakupljačkim darom. Ali pravim razvojem socijalnog bića, osobito u modernom dobu kada znanost i kultura postaju predvodnice razvitka i mentalnog uzdignuća ljudske rase, ubrzano se razvija potreba za čuvanjem rijetkih vrednota i realnim uzdizanjem njihove autentične kvalitete koja ih izdvaja od uobičajenoga prosjeka. Najveći grad na sjeveru Bačke koncem 19. stoljeća i sam bilježi začetak razvijanja ove specifične socio discipline, jer njegovi napredniji pojedinci naprosto prate izvanredna kulturološko-sociološka dostignuća svoje životne sredine poput osnivanja Građanske i Nacionalne kasine (1840.), kulturnih društava: Muzička škola (1868.), Népkör (1871.), Pučka kasina (1878.), baš kao i sportskih udruženja: Subotički klizački klub (1876.), Subotičko sportsko društvo (1894.), Nogometni klub Bačka (1901.) i dr. Vrijeme je to kada prvi subotički pioniri kolekcionarstva počinju formirati prve kolekcije tzv. klasičnog sakupljačkog potencijala u vidu prije svega umjetničkog blaga: vrijedne knjige, umjetničke slike, stari novac, a razvojem poštanskih maraka i svojevrsni začetak filatelije. U gradu se 1886. godine otvara Umjetnički paviljon Fridman, odnosno prva umjetnička galerija, a među prvim kolekcionarima ističu se dva značajna imena: dr. Izidor Milko (1853. – 1932.) i dr. Vince Zomborčević (1810. – 1900.). Njihov značajni i nadasve umjetnički vrijedan sakupljački opus, velikom zaslugom Istvána Iványija, sačuvan je i pohranjen u fundusu Gradske knjižnice u Subotici koja je osnovana 1890. godine. Od značajnijih imena toga pionirskog razdoblja vrijedno je spomenuti i zbirke namjesnika župana Simona Mukicsa (knjige, slike), direktora Gimnazije Vazula Kovácsa (stari novac, medalje), profesora latinskog jezika i povijesti Imrea Balasa (numizmatika), profesora Edena Gola (numizmatika) koji je čak objavio i studiju O novcima Rimske imperije (1893./94). Vrijedno je istaknuti kako je subotička Gimnazija u vrijeme početka Prvoga svjetskog rata imala numizmatičku kolekciju od preko 1.600 primjeraka, ali je kasnijim vremenom i »velikim nemarom« zbirka poprilično minimalizirana. Angaž-manom uglednog građanina dr. Jovana Milekića (1899. – 1978.) koji tridesetih godina prošloga vijeka osniva svoj privatni Bački muzej na Korzou, te još dvadesetak godina kasnije osnivanjem Gradskog muzeja (1948.), započinje ozbiljnije institucionalno sakupljanje vrijednih umjetničkih eksponata (knjige, slike, arheologija, numizmatika, etnografija, osobni dokumenti, fotografije i sl). Svakako najvrjednija privatna kolekcija umjetnina koje su od međunarodnog značaja pripadala je još jednim liječniku, dr. Vinku Perčiću (1911. – 1989.), a sadržavala je brojne vrijedne slike subotičkih, ali i europskih majstora kista. Pred svoju smrt Perčić je većinu kolekcije poklonio gradu Zagrebu (454 eksponata), dok je rodnom gradu zaviještao 130 umjetničkih djela od kojih su 67 s potpisom subotičkih likovnih umjetnika.
Godine 1970. dolazi konačno do osnivanja Društva kolekcionara Subotice, prije svega na inicijativu numizmatičara koji svoju organiziranu djelatnost prakticiraju još od 1960. godine prvobitnim okupljanjima u Gradskom muzeju. Danas, malo jačih pola vijeka kasnije, društvo broji pedesetak aktivnih članova ubrajajući i kolekcionare iz Srboije ali i iz inozemstva (Mađarska, Hrvatska, Rumunjska). Neki od najpoznatijih članova su Bela Sudarević, Attila Zemkó, Branko Skenderović, György Kemenci, Josip Kujundžić, József Veres, Ljudevit Vujković Lamić, Zlatko Mučalov, Mirko Šef-čić, Petar Skenderović, Novak Mirkonj, Predrag Štrbo, Stevan Vereš, Sándor Gubicsák i dr. 
Na fotografiji koja ilustrira ovu zanimljivu crticu o malom presjeku subotičkog kolekcionarstva, od njegovog nastanka pa sve do današnjih dana, nalazi se Bela Sudarević (sijedi gospodin s lijeva), jedan od najstarijih aktivnih kolekcionara na ovim prostorima fotografski ovjekovječen tijekom jedne izložbeno-prodajne smotre. »Počeo sam s numizmatikom, a potom nastavio sa sakupljanjem starijih džepnih satova«, kazao je gospon Bela u kratkom komentaru, istaknuvši kako je kolekcionarstvo njegova cjeloživotna ljubav i pasija kojom se počeo baviti još od najranije mladosti. 
D. P.