Triatlon predstavlja izuzetno napornu kombinaciju plivanja, vožnje bicikla i trčanja, i sve to u kontinuitetu od nekoliko sati. Ovom sportskom disciplinom, poznatijom i po imenu Ironman (željezni čovjek) mogu se baviti samo najspremniji sportaši i sportašice, sposobni izdržati sve napore koje nosi objedinjavanje svake od tri navedene aktivnosti. Početkom ovoga mjeseca u Dunaújvárosu (Mađarska) subotička triatlonka Jelena Ademi sudjelovala je na svom prvom Half Ironmanu (kraće dionice u sve tri discipline), a svoje dojmove otkrila nam je u kraćem razgovoru za naš tjednik.

»Mislim da još uvijek ne mogu vjerovati da sam odradila svoj prvi Half Ironman, ali itekako jesam, i jako sam zadovoljna onim što sam tamo uradila!« skromno je Jelena, na početku priče o triatlonu, komentirala svoj premijerni nastup.

 

 

Half Ironman 

 

Kraća verzija Ironmana, popularno nazvana Half Ironman, od  prijavljenih natjecatelja zahtijeva plivanje na dionici od 1,9 km, potom biciklističku vožnju na ruti od 90 km i konačno 21 pretrčani kilometar za plasman u konačnom poretku. Kako je sve to izgledalo iz njenog kuta prepričava nam naša sugovornica:

»Tog jutra osvanuo je osvježavajuci dan, oko 25 stupnjeva, uz dosta jak vjetar. Plivanje, kao prva disciplina, odvijalo se u rukavcu Dunava, 2 kruga, uz valove i nagutavanje vode. Nije bilo lako, ali izašla sam iz vode s vremenom od oko 48-49 minuta, sasvim zadovoljna. S obzirom na to da smo prethodni dan istražili dio staze kuda se vozi biciklistička ruta, i to onaj najteži dio s oko 8-9 posto uspona, znala sam da me čeka težak dio utrke. Prema zadanoj stazi trebalo je odvoziti 12 x 7,4km, što znači i 12 puta prijeći spomenuti uspon, uz već spomenuti jak vjetar. Stvarno nije bilo lako prijeći 90 km uz ovakve uvjete, ako još dodam da mi se u oba koljena počela u 30-om kilometru javljati  intenzivnija bol. Tijekom vožnje vremena za razmišljanje ima na pretek, pa se javljaju brojne nedoumice: što mi je sve ovo trebalo, da se nisam puno ni pripremala za ovako nešto. Istina, toga sam bila svjesna još i kod same prijave. Ipak, pred svaki uspon ohrabrivala sam sebe i svoja koljena da to možemo izgurati. Padalo mi je na pamet da siđem s bicikla i trčanjem prijeđem uspon, ali ipak si to nisam mogla dopustiti. A pomisao da me poslije ovoga čeka dionica trčanja od 21 km, dodatno mi je narušavala voljni moment i podsvjesno ponavljala što mi je sve ovo trebalo! ...

 

Opširnije u tiskanom izdanju

 

Dražen Prćić