Intervju

Za župnika u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu, vlč. Jozo Duspara došao je prije 11 godina. Kada je došao u Zemun, iako mu srijemske župe nisu bile nepoznanica, ni slutio nije da će toliko vremena provesti u istoj župi. No, kako kaže, ne kaje se jer je uvijek svoje svećeništvo doživljavao kao poziv koji je spojen s poslanjem, jer budući da često u svojim propovijedima izgovara Kristovu zapovijed »Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje...« onda se sve to nekako uklapa u njegovu misiju pastoralne aktivnosti u Srijemu i njegov život. Tijekom svog dugogodišnjeg pastoralnog rada župnik Duspara velikodušno pomaže i rad kulturnih udruga u okviru župe, a dio njegovog rada odnosio se i na određena istraživanja broja katoličkog stanovništva u Zemunu nekada i sada. O ovim i nekim drugim temama, upravo kada je riječ o ohrabrivanju pripadnika hrvatske zajednice na očitovanju onoga što jesu, razgovarali smo sa župnikom Dusparom.

 

 

HR: Kako Vas je put doveo u Srijem i kako biste danas, nakon 11 godina boravka u Zemunu, ocijenili svoj pastoralni rad?   

                

Zaređen sam za svećenika 1979. godine u Đakovu  i kao svećenik Đakovačko-srijemske biskupije došao sam u Srijem, u to vrijeme i ne sluteći da ću toliki dugi niz godina ostati ovdje. Inače rođen sam u jednom malom selu bosanske Posavine Gornji Višnjik u župi Žeravac na raskrižju dviju općina Derventa i Bosanski Brod. Ali moje selo pripada općini Derventa. Tamo sam proveo djetinjstvo u obitelji s petero djece, što i danas vjerujem da je najveće bogatstvo koje su nam roditelji ostavili. Srednju školu sam pohađao u Zagrebu  u sjemeništu franjevaca konventualaca, no nakon vojske sam se ipak odlučio da budem diecezanski svećenik  te sam tako došao u Đakovo i završio teologiju. Inače, ljudi u Posavini su dosta vezani za Slavoniju tako da je nama bilo nekako prirodno svoje životne putove usmjeravati preko Slavonskog Broda pa dalje. U Zemun sam došao potkraj 1980. godine kao kapelan  kod župnika Antuna Kolarevića. Godine 1983. sam postavljen u župu Novi Banovci gdje sam ostao četiri godine. Ta župa nije imala stalnog svećenika skoro četrdeset godina. Nastojao sam je u zaista teškoj situaciji obnoviti što mi je prilično uspjelo. Nakon nekoliko godina bio sam premješten dublje u Srijem, u župu Golubince gdje sam ostao šesnaest godina. To su bile teške godine obilježene ratom, neizvjesnošću, progonom velikog broja hrvatskog stanovništva. Sve to je ostavljalo tragove u životu jednog svećenika  koji se  našao na vjetrometini teškog vremena, ali, hvala Bogu, upravo vjera u Njega, ljubav prema svome narodu i uopće prema svakom čovjeku, mi je davala i još uvijek daje snagu  da sam 2005. ponovno »zaorao« u župi Zemun  u kojoj sam i danas. 

 

Suzana Darabašić

 

Opširnije u tiskanom izdanju