Kolumne

Velika Britanija glasovala je za izlazak iz Europske unije. S više od milijun glasova nadmašena je opcija ostanka u EU, čime je Brexit ispisao novu stranicu povijesti Ujedinjenog Kraljevstva, ali i Europske unije. Također je odjeknula i vijest da je Engleska nogometna reprezentacija iznenađujuće ispala s Europskog prvenstva u Francuskoj nakon poraza od Islanda u osmini finala, što jest bila prvoklasna senzacija, ali ta vijest se ipak nije mogla mjeriti s viješću u danu nakon Brexita o rekordnom dnevnom padu britanske funte, koja je na svjetskim valutnim tržištima. trenutno na najnižoj razini u odnosu na dolar od 1985. godine.

I sada već kreće uobičajena priča. Ishod britanskog referenduma doveo je do toga da je švicarski franak naglo ojačao u odnosu na euro. U ovakvim okolnostima uobičajeno je da dolazi do jačanja valuta koje predstavljaju sigurnu luku, kao švicarski franak, jer se ulagači okrenu tim sigurnom utočištima u turbulentnim, neizvjesnim vremenima. Priča se već prema shemi nastavlja konstatacijom da će jačanje franka i oscilacije eura utjecati na promjenu kamata za stambene kredite, a veliki broj građana Srbije su već do grla u kreditima, pa onda u priči na scenu stupaju stručnjaci koji tvrde da Brexit može dovesti do nove recesije u Europi, a to jednostavno znači manji izvoz srpskih proizvoda u EU i manji priljev investicija, a što rezultira padom BDP-a. Ne zvuči baš najbolje, ali-ali!

E pa, ovo ne bi bila još jedna od uobičajenih priča, ustvrdit ću da se o velikim ekonomskim sustavima ne bismo trebali brinuti svi mi koji za razonodu gledamo na tv-u Euro nogomet. Zamislite, primjerice, u poluvremenu utakmice, takvu situaciju u kojoj država svakom građaninu pokriva osnovne troškove života. Dakle, zamišljamo situaciju, zbog koje nas ne treba brinuti tzv. teška gospodarska situacija u eurozoni – situaciju u kojoj svatko, bio on siromašan, bogatun, zaposlen ili nezaposlen, dobija od države istu sumu novca svakog mjeseca. Od zamisli, dolazimo do mogućnosti realizacije. Prije nekoliko tjedana Švajcarci su  na referendumu odbacili prijedlog da svaki stanovnik treba od vlade dobiti garantirani mjesečni prihod. Stručnjaci su procijenili da je mjesečni minimum potreban za osnovne troškove u Švicarskoj oko 2.200 eura. Referendum nije prošao, ali znači da je ralizacija moguća, jer »para ima kao blata!«. Pa, ipak. Kako su to pjevali članovi KUD Idijoti: »Bandijera uvijek ista, ima dvije strane, za prije i kasnije.« 

Ideja oko istog osnovnog prihoda, tj. »novca iz helikoptera«, zagovara se kako bi se povećala potrošnja koja iz godine u godinu pada zbog deflacije. Kako cijene robe i usluga padaju, poslodavci više ne mogu održati plaće na istoj razini, pa dolazi do otkaza i rezanja plaća, što tjera ekonomiju u probleme. Ideja da vlade pošalju jedan ček svim kućanstvima, bez obzira na prihod i na to da li rade ili ne, sve više dobija pažnju u svijetu posljednjih nekoliko godina.

Finska planira uvođenje takvog projekta ove godine, a u eksperimentalnoj fazi građanima će se dodjeljivati 550, a kasnije 800 eura mjesečno, dok je Nizozemski grad Utrecht u siječnju pokrenuo eksperiment, gdje građani dobijaju po 1.100 eura. I Vlada Ontarija planira pokrenuti eksperiment pilot projekta, koji podrazumijeva osnovni minimalni dohodak, koji bi trebao da pokazati što bi se dogodilo kada bi svi stanovnici imali ista primanja.

Bandiere i dalje vijore. I imaju kao uvik dvi strane. Za sirotinju i bogatune.

Z. S.