Iako je od razgovora s predsjednikom Srpskog narodnog vijeća Miloradom Pupovcem proteklo manje od tri tjedna, za to su se vrijeme dogodile dvije krupne stvari koje se podjednako tiču i političkog života u Hrvatskoj i položaja srpske manjine u njoj kao i hrvatske u Srbiji. Naime, dok su predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar – Kitarović i premijer Srbije Aleksandar Vučić u ponedjeljak u Dalju i Donjem Tavankutu obavljali pripreme za potpisivanje Deklaracije o unaprjeđenju odnosa dvije države u Subotici, dotle su zastupnici Hrvatskog sabora istoga dana donijeli odluku o njegovu raspuštanju, a samim tim i novim izborima. Pa ipak, teme o kojima smo razgovarali s predsjednikom SNV-a dovoljno su aktualne da ih svojim značajem bitnije ne mogu umanjiti niti događaji poput opisanih. S obzirom na to da smo s Miloradom Pupovcem razgovor obavili u Vukovaru na prvoj prijateljskoj utakmici reprezentacija Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije, logično je da prve riječi intervjua budu posvećene njenom značaju i simbolici.
HR: Govorite i o odnosima Srpskog narodnog vijeća i Hrvatskog nacionalnog vijeća u kontekstu odnosa Srbije i Hrvatske. Imate li dojam da vas u tome, ne samo ne čuju nego i ne razumiju vlasti u Zagrebu i Beogradu?
Govorim prije svega o naše dvije institucije koje su već godinama partnerske i prijateljske, ali isto vrijedi i za Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i Samostalnu demokratsku srpsku stranku, koje također veže partnerstvo, suradnja i prijateljstvo ljudi koji vode te dvije organizacije. A to su dvije ključne institucije, kako Hrvata u Srbiji tako i Srba u Hrvatskoj. Stoga i mislim da nas vlasti u Zagrebu i Beogradu niti čuju niti razumiju uvijek. Ali to vam je sudbina manjina. Ponekad nas ljudi koji su na vlasti, zbog buke, zaglušenih poruka koje se šalju i problema s kojima se suočavaju, jednostavno ne čuju. Ali, mi smo ljudi od strpljenja i znamo da ako nismo uporni, ako nismo ustrajni i ako svojim primjerom ne pokazujemo što mislimo da je dobro za nas i za države u kojima živimo, onda to samo po sebi neće doći.
Z. Romić
Opširnije u tiskanom izdanju
