Priča o fotografiji

Bela lađa

Jedan od najčuvenijih poslijeratnih subotičkih restorana svakako je bila Bela lađa, iako su je mnogi zbog svoje noćne aktivnosti nazivali i kavanom. Ne ulazeći u precizne definicije i različitosti između ova dva ugostiteljska pojma, ovaj restoran – kavana, vrlo egzotičnog imena za grad u središtu bačke ravnice, bio je na svakodnevnoj usluzi svojim gostima nekoliko desetljeća. Stariji Subotičani će se prisjetiti svojih davnašnjih posjeta Beloj lađi, a mnogima koji su tek bili došli i doselili je obrok, u ovom restoranu kako je to na izlozima bilo označeno na oba govorna jezika (srpskohrvatski i mađarski), bio prvi koji su pojeli u novoj životnoj sredini. 
Zahvaljujući Franji Romiću, upravitelju (poslovođi) Bele lađe, na početku osamdesetih godina prošloga vijeka, u prilici smo podrobnije saznati i priču o jednom pomalo specifičnom gradskom restoranu. 
»Nepune četiri godine (od 1981. do polovine 1985.) radio sam kao poslovođa u čuvenoj Beloj lađi, koja je u to vrijeme bila dio Ugostiteljsko turističke radne organizacije (UTRO) Palić. U to vrijeme ovaj ugostiteljski objekt je radio istovremeno kao restoran, express restoran i kavana. Naime, tijekom dana, u prijepodnevnim satima je to bio express restoran, kuharice su počinjale s radom već od ranog jutra (četiri sata) i dva sata kasnije bilo je otvaranje i mogla su se jesti topla kuhana jela. Naši redoviti prijepodnevni gosti su mahom bili trgovci iz gradskih prodavaonica i ja sam zbog toga veliki akcent stavljao upravo na pripremanje standardnih domaćih jela koja se jedu ‘kašikom’. U redovitoj dnevnoj ponudi je bio naš glasoviti grah (čorbast ili gust) s faširima i kobasicama, škembići, gulaš, paprikaši i sl., a postojala je i tzv. dnevna ponuda u kojoj bi bilo istaknuto pojedino jelo (npr. musaka). Gosti su, na početku ‘linije’ uzimali poslužavnik i pribor za jelo i samostalno birali jela koja su se nalazila u ponudi express restorana, kruh, salate i slastice i potom na blagajni plaćali svoju narudžbu. Bela lađa je, kako bi se to danas kazalo, kao restoran brze hrane radila svakoga dana od 6 do 18 sati navečer, a potom bi se ‘transformirala’ u kavanu s restoranskom i glazbenom ponudom koja je, ovisno o gostima, znala raditi i do kasnih noćnih sati. Moram napomenuti kako je i tijekom dana, negdje od 11 sati, radio i zasebni dio tzv. a la carte restoranske ponude, tj. gosti su mogli poručivati i jela iz proširene ponude (roštilj, pečenje,  i sl.). I tako svakoga dana, izuzev srijede kada se radilo po skraćenom radnom vremenu do 21 sat. Osim gostiju koji su hranu konzumirali u našem objektu, bilo je i puno naših konzumenata koji su dolazili po hranu u popularnim ‘ručkonošama’ i nosili je doma. Porcije su bile bogate (npr. za dvije osobe bilo je dovoljno i za treću), a kada se nosila hrana iz expressa, onda su cijene bile znatno niže (umanjene za vrijednost restoranske usluge). Ta pogodnost je posebice odgovarala slabije stojećim i starijim sugrađanima, pa su se mnoge subotičke obitelji prehranjivale toplim obrokom iz Bele lađe. Kapacitet restorana – kavane je bio osamdeset sjedećih mjesta, a tijekom udarnih dana vikenda (petak-nedjelja) tražio se stolac više. Bili smo otvoreni za sve vrste proslava, manjih ili većih, a redovito se i dočekivala Nova godina uz bogatu prigodnu gastronomsku ponudu. Glazba je bila izuzetno važan činitelj kavanske ponude i na poslovođama je bila teška zadaća pronalaženja i angažiranja kvalitetnih izvođača. Jer dobra glazba je uvelike utjecala i na dobro poslovanje. U Beloj lađi su svirali najpoznatiji subotički glazbenici onoga vremena (Todorova banda, Miloševa banda, Nestor Gabrić i dr.)«, priča Franjo Romić.
Zanimljivo je istaknuti kako je Bela lađa imala i svoje ‘ekspoziture’, tzv. eksterne objekte koji su poslovali u sklopu Autoopreme u Aleksandrovu, policijske postaje u Ulici Matije Gupca, kantina SUP-a i objekt u Lenjinovom parku.
Neki od poznatijih poslovođa Bele lađe, iz starijih vremena, bili su Josip Čović i Ljubo Pejović. 
D. P.

Najave

20.11. – Teatar u Kolu

H. R. | 20. studenoga 2026.

U okviru programa Teatar u Kolu, HKC Bunjevačko kolo priređuje predstavu Tišina! Snimamo! u produkciji Slavonskog putujućeg Teatra i kazališta Mika Živković iz Hrvatske. Predstava će se odigrati u petak 20. studenoga u velikoj dvorani HKC Bunjevačko kolo s početkom u 20 sati .

20. 11. – Ciklus hrvatskog filma u Vojvodini

H. R. | 20. studenoga 2026.

Novi program ovogodišnjeg Ciklusa hrvatskog filma u Vojvodini bit će održan večeras (petak, 20. studenoga) u 18.15 sati, u Art kinu Lifka u Subotici, kada će biti prikazan dokumentarni film Vude, ti si pobijedio u režiji Senada Šahmanovića.

21. 11. – Svečana akademija povodom 80. obljetnice osnutka HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta

H. R. | 21. studenoga 2026.

Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Matija Gubec iz Tavankuta priređuje svečanu akademiju povodom 80. obljetnice osnutka. Program  se održava u subotu 21. studenog u tavankutskom Domu kulture s početkom u 18 sati.

22. 11. – Dani Alekse Kokića

H. R. | 22. studenoga 2026.

Župa Uskrsnuća Isusova iz Subotice, u suradnji s Inovativnom mrežom i Udrugom Hrid organizira manfiestaciju Dani Alekse Kokića.

26. 11. – Etno-modna revija u Beregu

H. R. | 25. studenoga 2026.

HKPD Silvije Strahimir Kranjčević organizira Etno modnu reviju u subotu 25. studenoga u 17 sati u Domu kulture u Beregu. Ulaz je slobodan.