Izložba slika od slame nastalih na 39. sazivu Prve kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu otvorena je tradicionalno uoči središnje proslave žetvene svečanosti Dužijanca, prošloga petka u predvorju Gradske kuće u Subotici i mogla se pogledati do nedjelje, 11. kolovoza.
Na ovogodišnjoj je koloniji nastalo 30 slika, a osim njih na izložbi su se mogli vidjeti i kupiti različiti radovi u tehnici slame – minijature, čestitke, nakit, privjesci i drugi suveniri.  
Voditeljica slamarskog odjela HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta Marija Rukavina Prćić predstavila je ukratko slike koje su nastale na 39. koloniji:
»Ova jedinstvena izložba predstavlja 30 radova od kojih je jedan djelo naše drage prijateljice iz Srijemske Mitrovice, a drugi rad naše nove članice. Naša sloboda u izboru tema omogućila je raznolike prikaze kao što su salaši kako su nekad izgledali pa do običaja koje čuvamo od zaborava i sve do suvremenijih tema. Svaka slika nosi sa sobom priču, emociju koji održavaju kulturnu baštinu živom. U radu su korištene različite tehnike pletiva i ravna peglana slama dajući svakoj slici posebnu dimenziju i važnost«. 
Ističući kako slama evocira prošlost, proriče budućnost, tumači realnost ovdje i sada, stručna suradnica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Senka Davčik, koja je otvorila izložbu, navela je među ostalim zašto je stvaralaštvo u tehnici slame tako posebno i važno:
»Curu, ženu oblikuje u stvaraoca, a slamu zamrsi u pletiva pa slika postane priča, kao što književnost od malog čovjeka napravi heroja. Slamarke nisu više guščarice, pastirice na njivama, one su s nama; to su mame, majke, sestre, bake, koje izražavaju svoju prirodu, prepuštaju se stvaralačkom nagonu u čovjeku, one se izražavaju kroz slamu i slama priča kroz njih. Ljepota ovih djela je u jednostavnom, čistom izrazu, brojnim nijansama jedne boje, to su raskoš i bogatstvo oslobođeni glamura, buke i senzacije. Promatrajući njihove slike, iza kojih su sati koncentracije i posvećenosti detaljima, dogodi se da budemo oštri i nepravedni u kritici, ali njihova veličina je u ustrajnosti, unatoč svima, usprkos svemu, jer slama nije samo sredstvo za rad, ona je nekad i slamka za spas. Sredina umije biti nemilosrdna prema svojim najboljim stanovnicima, nastoji ugušiti ono što ju prerasta, a tako je i sa stvaralaštvom u tehnici slame – jer je drugačije od svega uobičajenog i ne uklapa se, štrči, sija, izlazi iz običnih okvira male regije«. 
Također je podsjetila kako je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata ove godine uspio nominirati stvaralaštvo u tehnici slame na listu Nematerijalnog kulturnog naslijeđa Republike Srbije, uz veliku pomoć slamarki koje su aktivno sudjelovale u pripremi materijala i dokumentacije. 
»Nadamo se da će se ovaj trud isplatiti te da će slamarstvo kao marker kulturnog identiteta bunjevačkih Hrvata naći svoje zasluženo mjesto na listi. Ne treba mnogo da bi se rekla suština, a to je da je slamarstvo iskaz naše kulture i tradicije i autentična prepoznatljivost Subotice«, rekla je Senka Davčik koja je sudionicama 39. saziva Prve kolonije naive u tehnici slame na kraju podijelila zahvalnice.
Sudionice ovogodišnje kolonije su: Vera Bašić Palković Nana, Dobrinka Babijanović, Dragica Bukvić, Zorica Ćakić, Marija Dulić, Slavica Godar, Katarina Hajdu, Adilja Hodža, Lozika Homolya, Biserka Horvacki, Sandra Imrić, Jadranka Kolar, Mirjana Kopilović, Slavica Kovačić, Višnja Kovačić, Kata Kujundžić, Ana Melačić Seka, Nevenka Obradović, Karolina Ostrogonac, Vesna Petreš, Marija Rukavina Prćić, Marija Sarić, Jelena Skenderović, Jozefina Skenderović, Katarina Skenderović, Sandra Suturović, Ana Šujić, Branka Vujić, Kata Vuković i Vesna Skenderović.
I. Petrekanić Sič