Širom Vojvodine

 

Članice etno sekcije predano rade na očuvanju starinskog narodnog ruha, jednog je od najbitnijih obilježja u očuvanju identiteta Hrvata – Šokaca u Sonti 

 

Sonta je jedno od podunavskih sela u kojima šokački Hrvati i danas  predstavljaju većinu življa. Po popisu od 2002. godine bila je to većina od 59 posto, danas, usljed više čimbenika koji ne idu u prilog hrvatskoj zajednici, taj postotak se umanjuje. 

 

 

Nošnje su bitno obilježje tradicije

 

Ukoliko govorimo o narodnim nošnjama, moramo posegnuti za podacima koji nigdje do posljednjih nekoliko godina nisu zapisani, nego su prenošeni s koljena na koljeno, a o njihovoj vjerodostojnosti svjedoči materijalna baština i danas jako dobro očuvana. Šokačke narodne nošnje cjelovito su rađene u kućama, s minimumom kupljenih materijala. Žene su u svojim domovima i na prelima izrađivale i sirovine za izradu odjeće i obuće. Najvažniji materijali bili su lan, konoplja i vuna. Šokci u Sonti gajili su konoplju i ona je bila glavni izvor vlakana. Vuna se dobivala od ovčjeg runa, a skoro svako kućanstvo uzgajalo je i po nekoliko ovaca. Lan nisu uzgajali, nego su laneni konac kupovali i koristili ga u izradi ruha.  

Nastanak nošnji i drugih rukotvorina započinjao je na prelima. Platno za odjeću, srvijan, tkalo se od konopljinih i pamučnih vlakana, na stativama. Od materijala potrebnih za doradu, odnosno vez i ukrašavanje nošnji kupovale su se pule i raznobojni svileni konci. U kućama izrađene narodne nošnje, od kojih u Sonti postoje sačuvani primjerci stari i po dva stoljeća, danas su sve cjenjenije. Veliko umijeće zahtijeva ne samo njihova izrada, nego čak i pranje i održavanje, a žene koje to umiju sve su rjeđe i dakako, sve vremešnije. Zato se starinske nošnje ljubomorno čuvaju i svojim izgledom i spoznajom da je svaki njihov djelić izrađen isključivo rukama baka i prabaka, svjedoče o davno prohujalim vremenima i načinu života. Svjedoče o mukama i radostima sonćanskih Šokaca, o vremenima kad su bile, osim specifičnog lokalnog govora, najbitnije obilježje kulturne, nacionalne i vjerske pripadnosti. 

 

Ivan Andrašić

 

Opširnije u tiskanom izdanju