Intervju

Književnik, književni kritičar i povjesničar Mirko Ćurić iz Đakova pripada nevelikoj skupini kulturnih djelatnika iz Hrvatske koji pokazuju interes za kulturu i kulturno stvaralaštvo ovdašnjih Hrvata. To, među ostalim, potvrđuje nekoliko njegovih angažmana: kao člana prvog Povjerenstva trijenalne nagrade za najbolju knjigu poezije Antun Gustav Matoš, sudionika Dana Balinta Vujkova, sunakladika knjiga te govornika na prestavljanju knjiga ili otvorenju izložaba.

Rođen je u Đakovu 1964. godine. U tom je mjestu završio osnovnu i srednju školu, a fakultet u Osijeku. Objavio je pet romana, dvije zbirke pjesama, tri zbirke priča, dvije knjige književnih kritika i jednu knjigu eseja, šesnaest slikovnica nastalih na temelju đakovačkih narodnih bajki te devet slikovnica u prijevodu na engleski i mađarski jezik. Priredio je i uredio više desetaka knjiga. Sudjelovao je na više desetaka stručnih i stručno-znanstvenih skupova i radove objavljivao u zbornicima i časopisima. Napisao je dvanaest dramskih igara izvedenih na Đakovačkim vezovima. Urednik je Revije Đakovačkih vezova. 

Tekstovi su mu prevedeni na mađarski, engleski, poljski i makedonski jezik. Uvršten je  u nekoliko antologija i pregleda. Predsjednik je Društva hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski od 2006. Za svoj književni rad dobio je nekoliko nagrada: Povelju Julija Benešića 2001. (za književnu kritiku), Nagradu Grada Đakova za 2009., drugu Nagradu Frana Galovića za kratku priču za priču Ulica, sokak, lipe 2010. te Nagradu Duhovno hrašće 2011. za pjesničku zbirku Nedovršena slika sudnjega dana. Dobitnik je godišnje Nagrade za kulturu Osječko-baranjske županije 2015. 

 

 

HR: Nedavno ste boravili u Subotici, u svojstvu dogradonačelnika Đakova, na otvorenju izložbe Strossmayer – graditelj i mecena u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata. Planiraju li se u budućnosti slični projekti na relaciji Đakovo – Subotica ili na relaciji s nekim drugim mjestom u Srbiji? 

 

Grad Đakovo je mjesto u kojem se odvijaju brojne kulturne manifestacije od Đakovačkih vezova preko Strossmayerovih dana do niza folklornih manifestacija po prigradskim naseljima i selima. Često nam gostuju kulturno-umjetnička društva Hrvata iz Vojvodine, a dio gostovanja vezan je uz našu Nadbiskupiju. Dobra je suradnja Đakova sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata, tako da smo ovdje predstavili nekoliko knjiga, a zapažena je bila izložba fotografija bunjevačkih »krajputaša«. Iznimno je dobro je primljena knjiga Bunjevački put križa Tomislava Žigmanova, koja zasigurno spada u vrh hrvatske duhovne književnosti u posljednjem desetljeću. Nadam se da će se ova suradnja nastaviti, a meni je posebno zanimljivo organizirati jedan skup posvećen Pavlu Sučiću, đakovačkom biskupu preporoditelju, rodom iz Subotice. Takav bi nas skup naučio podosta jedne o drugima i dodatno povezao. Što se tiče ostalih gradova znam da naša kulturno-umjetnička društva redovito nastupaju po Bačkoj i Srijemu i da je ta suradnja vrlo kvalitetna. Grad Đakovo, naravno, to svesrdno podupire. 

 

D.B.Palković

 

Opširnije u tiskanom izdanju