Ne prilagođava se dijete školi, već se škola i društvo prilagođavaju potrebama djeteta i pomažu mu da što bolje funkcionira – tako bi se ukratko mogla definirati inkluzija u obrazovnom sustavu. Po definiciji UNESCO-a, inkluzivno obrazovanje se odnosi na mogućnost škole da osigura kvalitetnu naobrazbu svoj djeci, bez obzira na njihove različitosti. Inkluzija se definira kao proces prepoznavanja i odgovaranja na različite potrebe djece kroz povećavanje sudjelovanja u učenju, kulturnom životu i životu zajednice, kao i kroz smanjivanje isključivanja iz obrazovnog sustava. Prava svakog djeteta moraju biti uvažena i poštovana, a na državama je da osigura jednake uvjete za svu djecu da se obrazuju. U Srbiji se o inkluziji počelo govoriti početkom 2000-tih, a u obrazovni sustav je uvedena 2009. godine. U Hrvatskoj mnogo ranije, jer je još 1980. godine počeo proces integriranja djece s teškoćama u razvoju u redovite škole. 

»Unatoč tomu što su zakoni, politike i strategija Hrvatske usmjerene uključivanju djece s teškoćama i osoba s invaliditeteom u društvo, promjene u praksi još se uvijek odvijaju sporo«, kazala je dr. sc. Ana Wagner Jakab s Edukacijsko-reahabilitacijskog fakulteta zagrebačkog sveučilišta na stručnom skupu u Somboru.

 

 

Srbija: nepostojanje pedagoškog asistenta

 

Stručni skup defektologa u Somboru na kome su sudjelovali oni koji se bave djecom u inkluzivnom obrazovanju okupio je stručnjake iz Srbije, Hrvatske i Mekedonije. U njihovim izlaganjima moglo se čuti da je zajednički problem nedovoljan broj defektologa i drugih stručnjaka za rad s djecom u inkluziji.Kako je rečeno, inkluzivno obrazovanje postao je široko rasprostranjen pokret i ideologija prema kojoj se svaka osoba posmatra  zasebno i neovisno. Posebno se pozornost stavlja na djecu koja su isključena i marginalizirana. Škola se obvezuje da omogući da učenici sa smetnjama u razvoju, ali i ostali učenici uče i razvijaju se sukladno svojim sposobnostima. Takva škola zapravo je škola za sve ili škola po mjeri. To je teorija, ali praksa je nešto drugo. U Srbiji je zakonska obveza da se sva djeca upisuju u redovite škole, što znači da svaka škola može primiti dijete s bilo kakvim teškoćama i smetnjama u učenju i razvoju. Jedno od najvažnijih zahtjeva inkluzivnog obrazovanja jest da ukoliko postoji i jedno dijete u razredu s teškoćama to utječe na oblikovanje nastave za cijelo odjeljenje. 

 

Opširnije u tiskanom izdanju

 

Z. Vasiljević