U nakladi Novinsko izdavačke ustanove Hrvatska riječ nedavno je objavljena knjiga pjesama Buđenja riči Željka Šeremešića iz Monoštora. Pjesme je do sada objavljivao u Liri naivi i zbornicima KLD-a Rešetari, a Buđenje riči njegova je prva knjiga. U knjizi je 68 pjesama, podijeljenih u četiri cjeline, pisanih na šokačkoj ikavici. U pogovoru za ovu knjigu Tomislav Žigmanov je, među ostalim, napisao kako je »monoštorska šokačka ikavica Šeremešiću poslužila kao sredstvo da se vlastito iskustvo svijeta i života, iskustvo natopljeno brojnim mjesnim sadržajima – od krajolika, do etnografskih predmeta –pretoči u umjetnički uspjelo pjesništvo, koje onda ne zna za hermeneutičke zapreke kod čitatelja... I bez obzira na, prvi pogled, tematsku ili monolitsku razuđenost, ova se knjiga pjesama ipak okuplja oko monolita pristupa – melankoličnih rezonancija šokačke duše«.
Kada ste počeli pisati pjesme i što Vam je bio poticaj?
Prve napisane pjesme više se i ne sjećam. One kasnije napisane su bile moj odgovor na pjesme koje su napisali ljudi iz moje okolice i mog razmišljanja da ja to, možda je neskromno reći, mogu mnogo bolje. Prve pjesme vezane su za moje dide i bake, moje odrastanje uz njih, moj odnos prema njima. Za moje usmjeravanje i poticaj da pišem zaslužan je Tomislav Žigmanov, koji me je u našim susretima poticao da pišem. Pjesme koje sam odabrao za ovu knjigu novije su, napisane u posljednjih sedam ili osam godina. Na početku su ljubavne pjesme i to su moja razmišljanja o susretanjima i ljubavima doživljenim u mladosti. Slijede zatim pjesme koje oslikavaju moj trenutačni stav o životu, duštvu, odnosima među ljudima. Nisu pjesme u ovoj knjizi pisane u jednom dahu. Nastajale su, da kažem, u nekim razdobljima. Nekada mi je inspiracija bila dobra glazba, neka dobra rečenica koju sam čuo, nekada je to bila šetnja u prirodi, kiša, grmljavina, zemlja, ljudi.
Z. Vasiljević
Opširnije u tiskanom izdanju
