Dugogodišnji subotički gradonačelnik Károly Bíró, koji je obilježio jednu epohu u povijesti Subotice 1902. – 1918., posljednja dva desetljeća Subotice pod vrhovnom vlašću Budimpešte, potjecao je s materine strane od jedne somborske patricijske obitelji hrvatskog podrijetla. Njegova mater Janka Demerac (1825. – 1903.) umrla je nedugo nakon što je njen sin postao gradonačelnik (prosinca 1902.). Interesantno je da je i otac posljednjeg predratnog subotičkog gradonačelnika Antal Bíró (1818. – 1914.) umro istoga dana kada je u Suboticu stigla vijest o padu Beograda pred austrougarskom vojskom. Naime, 2. prosinca 1914. gradonačelnik Subotice i dvorski savjetnik Károly Bíró primio je poslije podne u četiri sata službenu vijest od vladinog povjerenika za južne krajeve Ugarske (délvidéki kormánybiztos) Béle Talliana da je Beograd »u našim rukama« (Belgrád kezünkben van). Između sedam i osam sati navečer u Subotici su izvješane zastave i upaljena svjetla na zgradama u znak radosti. I dok je kurija obitelji Bíró s vanjske strane bila prigodno iskićena, unutar je vladala žalost. 
»U tišini je zaspao jedan mađarski domoljub, svjedok velikih vremena, Antal Bíro, bivši gradski zastupnik, glavni blagajnik, veliki kapetan, glavni sudac i na koncu službenik i predsjednik subotičkog sudskog stola u dobi od 97 godine«, piše Bácskai Hírlap od 3. prosinca 1914. U nastavku piše: »I glasni usklici na ulici su se probijali kroz zatvorena prozorska okna pored samrtne postelje bijelog starca, kraj koje je gradonačelnik ronio suze, posljednji put ljubeći hladne ruke svog oca«.

Genealogija Janke Demerac

Obitelj Demerac javlja se u Somboru sredinom 18. st. Dana 10. X. 1756. je rođen Mihovil, sin Mihovila Demerca i izvjesne Ane. Mihovil mlađi je 24. II. 1778. oženio Katarinu Mareković. Iz tog braka je rođen sin Ivan (r. 18. II. 1786.). I prilikom vjenčanja Mihovila mlađeg i K. Mareković kao i prilikom krštenja njihovog sina Ivana, kum je bio presvijetli gospodin (perillustris Dominus) Josip Marković, gradonačelnik Sombora. Ivan Demerac je oženio Barbaru Oravec. Iz tog braka je 28. IV. 1825. rođena Janka Demerac, mater subotičkog gradonačelnika Károlya Bíróa.  
Nije poznato koliko je Bíró poznavao slavensko (hrvatsko) podrijetlo svoje matere. U svakom slučaju, hrvatski korijeni nisu ga spriječili da izraste u pobornika i sprovodnika deslavenizacije Subotice na razini gradske uprave. 

Bíróov odnos prema Bunjevcima

Bíró je 1890-ih okupio oko sebe krug liberalno orijentiranih intelektualaca, posjednika i poduzetnika s kojima je osnovao Gazdakör (Gazdački krug). Među njegovim pristašama je bio i posjednik Lazo Lipozenčić. Bíró je zauzeo oporbeni stav prema subotičkom gradonačelniku Lazi Mamužiću. Konačno, koncem 1902. Bíró je došao na vlast u Subotici. Nastavio je urbanističke pothvate Laze Mamužića, ali je u isto vrijeme gušio bunjevačke snage. Bunjevački intelektualci okupljeni oko lista Neven stekli su dojam da Bíró čini sve kako bi uklonio tragove Bunjevaca u Subotici. Primjera radi, Neven od 1. VII. 1905. piše kako je Bíró odbio pomoć jednom mađarskom novinaru, koji je htio prikazati bunjevačke običaje u glavnim crtama i slikama. Također, kada je Julije Varosy, kalački nadbiskup, posjetio Suboticu 1906. na subotičkom kolodvoru nije bilo predstavnika Bunjevaca, »jer naš Birov je bio tako susretljiv te nijednu bunjevačku korporaciju nije pozvo, da učestvuje pri dočeku i da idje na podvorenje njegovoj preuzvišenosti« (Neven od 1. VI. 1906). Josip Vojnić Hajduk (1872. – 1935.) bio je jedan od rijetkih rodoljubivih Bunjevaca koji su primljeni u gradsku upravu za vrijeme Bíróove vladavine. On je postao gradski odvjetnik na preporuku Laze Lipozenčića i Đule Vojnića Tunića, Bíróovih suradnika. Međutim, Vojnić Hajduk je brzo napustio taj položaj, jer je »uvidio da na njega Birov prekim okom gleda« (Neven od 7. X. 1922.). Ukratko, kako sumira Mijo Mandić »Birovljeva vlada, sa svojim Madžarima nije se starala toliko za dobru varošku upravu, koliko za to, da Suboticu što većma pomadžari, a bunjevačkim općinarima dijelila je lijepe jabuke za učinjene zasluge« (Neven od 14. X. 1922.).