Običaji za Veliki petak i najveći kršćanski blagdan Uskrs stoljećima se njeguju u srijemskim selima. Svako je selo imalo svoje specifičnosti vezane uz pripremu jela i bojenje jaja koja su se pripremala na Veliki petak. Gibarčani njeguju uskrsne običaje koje su naučili od svojih predaka i sačuvali ih do danas. Kako su izgledali ti običaji nekada i kakva se hrana pripremala na Veliki petak za naš tjednik ispričala je Marija Martinović, rođena Gibarčanka, koja sada živi u Osijeku.

Strogi post

Cijeli tjedan do Velikog četvrtka nije se puno radilo u polju.
»Ako bi Uskrs bio u travnju, već bi se u polju sijao kukuruz. Posebno se sijalo u vrtovima u Velikom tjednu u vjeri da će sve biti veliko i napredno. Na Veliki petak ništa se nije radilo na zemlji. Nije se radilo ništa što bi izazivalo buku. U selima bi vladala svečana tišina i prisjećanje na muku Isusovu. Crkvena zvona su bila zavezana u četvrtak i nisu se oglašavala do Velike subote, kada se slavilo Uskrsnuće. Do tada se oglašavalo samo klepetalo. To je bila drvena naprava koja je proizvodila tupi zvuk, jer je pri vrtnji posebnog zupčanika udaralo drvo o drvo«, prisjeća se Marija Martinović i dodaje: »Početkom korizme pa sve do Velike subote u crkvama su bili prekriveni oltar i svi kipovi crnim platnom. U Gibarcu se nije prekrivao samo Gospin kip. Svećenik bi na Veliki petak otkrio raspelo, a zvonar bi otkrio kipove na Veliku subotu pred čin Uskrsnuća. Žene i djevojke su cijele korizme u crkvu nosile tamnu odjeću, nisu se povezivale i češljale u pletenice. Nosile su tamne marame. Posebno na Veliki petak su sve žene i djevojke bile u crnini. U 9 sati izjutra bi se održavao Križni put«. 
Tijekom dana domaćice su pripremale posnu hranu budući da je strogi post.
»Domaćice su pripremale posnu pogaču i kokice. To se jelo za doručak i pila se samo voda, jer je na Veliki petak bio strogi post i nemrs. Tako je bilo u Gibarcu, Sotu i Kukujevcima u većini obitelji. Cijeli dan se nije jelo više ništa, osim kokica. Za večeru se kuhala posna juha od rajčica sa zakuhanim trgančićima. Kako je juha bila kuhana na vodi, da bi dobila gustinu, dodavao se pričin od brašna (brašno zamućeno u vodi). U nekim obiteljima bilo je za večeru još i tijesta s krumpirom, orasima, ili makom, ili salate od krumpira i crvenog luka. Muškarci su na Veliki petak izrađivali patrice od kokica. Nanizali su ih na konac i bacili  kroz prozor kuće svojoj djevojci na Veliku subotu«, kaže Marija.
Tijekom dana domaćice su šarale jaja različitim tehnikama u lukovini, tintoplavom, a najčešće voskom.
»U Gibarcu i Kukujevcima su žene znale šarati jaja voskom, to se zvalo svilopis. U Sotu se više šaralo u lukovini. Od svih žena koje su znale ovu tehniku, iz Gibarca je živa Marija Žebić, a u Kapelni živi Emica Litrić, Kukujevčanka, koja također zna praviti svilopis. To je tradicijski način ukrašavanja uskršnjih jaja rastopljenim voskom koji prakticiramo i danas.«

Crkveni obred

 U 15 sati je počinjao obred u crkvi kome je prisustvovalo cijelo selo. Početak je bio da svećenik legne pred oltarom okrenut licem prema podu. Zatim su župljani sa svećenikom pjevali Muku Isusovu. Svećenik je imao ulogu Isusa, a svatko je imao svoju ulogu. Obično su to bili tutori i djevojke. Poslije toga je uslijedilo klanjanje Križu, kojega je otkrio svećenik. Pjevala se pjesma Puče moj. Vjernici su u tišini prilazili Križu, skrušeno poljubili Tijelo Isusovo i darivali novcem, koji su ostavljali kod Križa.
»Nakon toga Isus je bio položen u grob. Božji grob je bio ukrašen najljepšim ponjavama i cvijećem. U Gibarcu se nakon polaganja Isusa u grob puk okrenuo prema grobu i pjevao se Gospin plač. To je tužna pjesma koja je trajala čitav sat. Ovu pjesmu su pjevale Anka Žebić, prabaka mog supruga, Marija Martinović, baka mog supruga, i Marija Hajduković i Marija Hajduković, Krstićeva. Gospin plač još uvijek se pjeva u Ilači, a u Gibarcu se više nije pjevao od sredine osamdesetih godina. Grob su čuvali bogari, dvojica po sat vremena. To su u Gibarcu bili lovci ili seoski momci, a u Sotu su bogari bili vatrogasci. Svećenik je odredio i po dvije djevojke, koje su se također smjenjivale svakoga sata. U crkvi je još uvijek bilo i nekog od vjernika, koji su se zadržavali u tihoj molitvi«, ističe naša sugovornica.
Na Veliku subotu domaćice su kuhale svetenje, šunku, kobasicu i jaja, koje su nosile na jutarnju misu na dan Uskrsa na posvećenje i potom služili doma za doručak.
S. D.