Kolumne

U Srbiji su završeni izbori, od 6.543.823 birača glasovalo je 56,34 posto ili njih 3.686. 480. Naprednjaci su osvojili 60.000 do 100.000 glasova više nego na prošlim izborima, ali su zbog veće izlaznosti ostali na istom postotku od 48 posto i osvojili 27 mandata manje – ukupno 131 od 250 u Narodnoj skupštini Republike Srbije. U skupštinu su ušle proeuropske stranke SPS, DS, SDS, LDP, LSV i pokret »Dosta je bilo«, ali i antieuropski SRS, DSS i Dveri pa se ocjenjuje da će novi saziv parlamenta, osim što realnije oslikava političke orijentacije stanovništva, biti daleko dinamičniji od prethodnog.

SNS je osvojio najviše mandata i u Skupštini Vojvodine kao i u većini gradskih i općinskih skupština. Sve to pokazuje kako je odluka da se ide na prijevremene izbore sa stanovišta SNS-a bila dobra i cilj je postignut – a ono što je izgubljeno na ćupriji (u republičkoj skupštini) dobiveno je na mostu – u Vojvodini i na lokalu. 

Prijevremeni izbori, iako raspisani u trenutku pogodnom za SNS, donijeli su dobitak i za neke druge stranke koje u prethodnom sazivu nisu imale predstavnike u parlamentu, a među njima je i Demokratski savez Hrvata u Vojvodini koji će imati po jednog zastupnika u republičkom i pokrajinskom parlamentu. Dobitak je dvostruk, jer će DSHV ponovno postati parlamentarna stranka, a taj status će im donijeti i redovito financiranje iz proračuna bez čega malo koja stranka može opstati na duži rok. No, ono važnije su očekivanja da će se ovaj puta, iako samo jedan, glas Hrvata čuti više i bolje, što je predsjednik ove stranke i najavio kao svoju obvezu. S obzirom na to da je, od kada je postao predsjednik, učinio puno na povećanju vidljivosti svoje stranke i na artikulaciji glavnih pitanja o položaju Hrvata u Srbiji, kako u matičnoj tako i domicilnoj državi, nema razloga ne vjerovati u to.

Drugim riječima, premda su izbori potvrdili dominantnu poziciju SNS-a u cijeloj Srbiji i u većini predstavničkih tijela na svim razinama omogućili su i Hrvatima da se njihov glas čuje, pa makar iz oporbe. S druge strane, u gradskim i općinskim skupštinama učinak je slabiji pa će ova stranka imati svoje predstavnike samo u Subotici i Somboru, i to u oporbi kao i na višim razinama. 

Većina komentatora ocijenila je da su ovi izvanredni parlamentarni izbori sa stanovišta SNS-a postigli svoj cilj jer je posljednje veliko uporište Demokratske stranke, a to je vojvođanska skupština, »palo«. U Srbiji ovakve tendencije nisu nepoznate. Kad se osvoji republička vlast nastoji se osvojiti je na svim razinama i u svim mjestima. No, vidjeli smo i što su takve tendencije imale za rezultat. Kada se postigne izborni maksimum i osvoji najviše što se može, u pobjedničkoj euforiji se fokus pomjerao s neophodnih reformi na podjelu plijena, nagrađivanje svojih prvoboraca i korištenje državnih resursa u stranačkom, odnosno privatnom, a ne javnom interesu. Takvo je činjenje dovelo i Demokratsku stranku u poziciju u kojoj je danas. Može li SNS odoljeti izazovu velike moći koju su osvojili na ovim izborima? Povijesna iskustva govore da to malo kome uspijeva. A kad se u tome ne uspije, slijedi pad. 

J. D.