Koračamo polako kroz korizmu. To je milosno vrijeme za svakog vjernika, ukoliko sami želimo da tako i bude. Milosti koje Bog na nas kroz ovo vrijeme izlijeva nemjerljive su mjerilima ovoga svijeta. To su milosti jačeg sjedinjenja s Gospodinom, milosti koje nas usmjeravaju k vječnosti i jačaju našu vjeru. Ukoliko se naš pogled na primljene milosti zadržava samo na prolaznim stvarima, koje koriste samo na ovome svijetu, onda je korizma pravo vrijeme za promjene. Vjernik treba svoje ciljeve i poglede usmjeriti k vječnosti, jer je za vječnost i stvoren.
Abrahamova vjera
Riječ Božja druge korizmene nedjelje bogata je porukama koje nas upućuju kako u najboljem smislu iskoristiti ovo vrijeme. Prvo čitanje govori o Abrahamovoj kušnji, koja je pokazala koliko se on pouzdaje u Boga. Naime, Bog od njega traži da žrtvuje svoga jedinca, kojega je dobio u poodmakloj dobi kao nagradu za svoju vjernost, kada je već polako gubio nadu da će imati potomstvo. Bog, nakon velike sreće koju mu je priredio darovavši mu sina, sada toga sina traži natrag. Možemo samo pretpostaviti kolika se bol i razočaranje javilo u ovom vjernom čovjeku. Ipak, vjernost Bogu je snažnija od svih ljudskih osjećaja. Nemojmo misliti da u Abrahamu nije bilo unutarnje borbe, pokušajmo se i sami zamisliti u njegovoj poziciji. Kušnja je uistinu bila velika i teška. Iako, ljudskim očima gledano, teško da ovo može izaći na dobro, Abraham ima toliko povjerenja da u konačnici odlučuje poslušati Boga, jer Bog sve izvede na dobro onima koji ga ljube. Tako je i bilo. Velika djela Bog čini onima koji u njega imaju veliko pouzdanje. Potrebno je prepustiti se njegovu vodstvu, tako čini onaj koji uistinu vjeruje. Put kojim će nas Bog voditi, ako mu to dopustimo, neće biti lak, ali ćemo se na tom putu osvjedočiti o silnim Božjim djelima, o njegovoj ljubavi i brizi za nas. Onaj kojega Bog vodi ne može nikada propasti.
Preobraziti se
Evanđelje ove nedjelje govori o Kristovom preobraženju pred nekolicinom učenika (usp. Mk 9,2-10). Ovaj neobičan događaj za prisutne je bio predokus Neba. A za Nebo se treba pripremiti, kroz ovaj život prema njemu hoditi. To zahtijeva da se i mi preobrazimo, zahtijeva našu korjenitu promjenu, a upravo je korizma vrijeme kada se takve promjene najlakše započinju. Ljudi se u ovo vrijeme najčešće odriču nekih sitnih zadovoljstava. Lijepo je učiniti neku žrtvu iz ljubavi prema Kristu koji je za nas žrtvovao svoj život. Ipak, mnogo je korisnije odreći se grijeha, raditi na ispravljanju svojih mana i pobjeđivanju slabosti. Takve nas odluke mijenjaju i pripremaju za Nebo. Takve odluke su izraz ljubavi i zahvalnosti Kristu za njegovu žrtvu, jer je umro na križu upravo zbog naših grijeha i slabosti. Samo ako se uhvatimo u koštac sa samima sobom preobrazit ćemo se onako kako to Krist od nas želi.
To su teške odluke. Teško je pred samim sobom razotkriti svoje mane i slabosti, a još teže se protiv njih boriti. Ipak, ne treba odustati, osobito ne prije samog početka. Svijet često podržava i uzvisuje ljudske slabosti, protiv koji se kršćanin treba boriti. Zato neki ne žele ući u takve bitke sa samima sobom. Svijet će ih ismijati, odbaciti, poniziti. I hoće, ali ne živimo za ovaj svijet nego za vječnost, želimo Boga na svojoj strani, a s njim možemo sve pobijediti, jer kao što Pavao kaže: »Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?« (Rim 8, 31-32).
