U povodu 21. veljače, Međunarodnog dana materinskog jezika, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata podsjetio je na važnost unaprjeđenja, učenja i razvoja materinskog jezika te njegovanja kulturne i jezične različitosti, a u kontekstu hrvatskoga jezika u Vojvodini, odnosno Srbiji. 
»Riječ je o jeziku kojim bismo trebali moći izraziti najširi raspon vlastitih misli, najnježnije nijanse svojih emocija. Materinskim jezikom služimo se najbolje i najpreciznije – jer je u nas usađen od naših početaka«, navode u ZKVH-u.
Hrvatski jezik obuhvaća standardni, odnosno književni ili opći hrvatski jezik, te sve narodne govore kojima se služe Hrvati. U genetsko-lingvističkom smislu hrvatski jezik je sustav triju narječja: štokavskog, kajkavskog i čakavskog.
»Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata tijekom petnaestogodišnjeg djelovanja skrbi o hrvatskom jeziku u Vojvodini na različite načine, od znanstvenog istraživanja narodnih govora do objave rječnika i drugih publikacija na hrvatskom jeziku kojim se predstavlja bogata baština i suvremeno stvaralaštvo Hrvata u Vojvodini, Republici Srbiji. Bunjevački i šokački govori bačkih Hrvata jezično su nematerijalno kulturno dobro hrvatskih etničkih skupina koji su stavljeni u registar ‘Živa baština – Katalog nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji’«, navodi se.
Hrvati u Vojvodini njeguju svoj materinski govor, kako onaj dijalektalni, tako i svoj književni jezik zapisan u brojnim književnim i znanstvenim djelima. 
»Ne zaboravimo tko smo, gdje smo rođeni i tko nam je dao temelj kako bismo postali osobe koje smo danas!«, dodaje se.
Hrvatskim jezikom danas govori više od 5 milijuna govornika. Službeni je jezik Republike Hrvatske, jedan od triju službenih jezika Bosne i Hercegovine te jedan od 24 priznata jezika Europske unije. Hrvatski je jezik, također, uveden u službenu uporabu u pojedinim mjestima u Republici Srbiji u kojima Hrvati dostižu potrebnu brojnost propisanu zakonom.
H. R.