Ne tako davno, prije mjesec dana, čuo sam vijest iz susjedne Mađarske da svaki stanovnik koji je stariji od 65 godina ima pravo dobiti besplatno (ako bude tražio) »brižni sat« (mađ. gondosóra). Budući da sam i ja stariji od 65 godina, zainteresirao sam se za ovaj »brižni sat«, napose što su se pojavile vijesti kako su se spasili pojedini imaoci u kriznim situacijama. Naravno, potražio sam osnovne informacije na netu i prvo sam saznao da je ta akcija Vlade Mađarske već dvije godina u tijeku, tadašnja odluka je bazirana na aktualnim statističkim podacima da oko1,5 milijuna stanovnika susjedne države spada u kategoriju starih i očekivana prosječna starost je 76 godina.
Prije dvije godine (2022.) je izvršen popis stanovništva. Rezultati su objavljeni 2023. godine, tendencije su dalji pad broja stanovnika, mali porast očekivane starosti 76,5 ali broj starijih je porastao na skoro dva milijuna. Oporba je uvođenje »brižnog sata« žestoko kritizirala, čak su tvrdili da je pomoću njega vladajuća stranka Fidesz pozivala imaoce da glasaju na njih. Tada se tvrdilo da cca. 75.000 ljudi posjeduje ovakvu spravu i svatko tko ju posjeduje treba biti registriran, što je i normalno jer primarno služi za traženje pomoći u nevolji. Nosi se kao bilo koji ručni sat, ima jedan gumb i ako se pritisne javlja se dežurna dispečerska služba i na osnovu problema poduzima akciju: poziva hitnu medicinsku službu, policiju itd. Može pozvati i nekog rođaka, prijatelja kojeg je imalac naveo prilikom prijave za ovaj specijalni sat. Naravno, i mlađi od 65 godina mogu imati »brižni sat« uz određenu nadoknadu. Oporba je kritizirala Vladu i da je za njih ova akcija zapravo vrsta biznisa, jer je proizvođač sprave jedna privatna firma a problem i brigu o starim ljudima treba riješiti na drugačiji način, npr. gušćom mrežom socijalnih institucija.
Usporedba
Promatrajući tijek prvog zasjedanja novog saziva Skupštine i ponašanje oporbe neminovno sam usporedio mađarskuۛ i srpsku oporbu koje se ponašaju vrlo slično, kao mjedved i vuk u jednom dobrom starom vicu. Sjede medvjed i vuk i dosađuju se. Kaže medvjed: »Hajde da prebijemo nekog«. Vuk zapita koga? Medo kaže klokana. Vuk pita a zašto? Medo veli ako ima kapu zato, ako nema kapu zato.« Tako su i uradili i budući da nije imao kapu, istukli su klokana. Sutradan također dosadno. Medvjed ponovi jučerašnji prijedlog, no vuk veli: »Nemojmo na isti način, sad tražimo vatru da zapalimo cigaretu.« Tako odoše opet kod klokana, koji je bio sav u zavojima i medvjed kaže: »Daj nam vatru.« Klokan zapita žele li žigicom ili upaljačem zapaliti cigaretu? Obojica su bili zatečeni prijedlogom i zanijemili su, ali vuk se snašao i primijetio: »Opet nema kapu.« Hoću reći u Mađarskoj je uvijek za sve kriv premijer vlade. Koji uz to ima dvotrećinsku podršku Parlamenta. A u našoj državi kriv je uvijek predsjednik čija stranka sada samostalno ima natpolovičnu većinu, koja je dovoljna za donošenje većine odluka. Osim, npr., promjene aktualnog Ustava, što bi po mišljenju mnogih bilo više nego potrebno. No, bivša Vlada nije ni ovaj Ustav poštovala. Primjerice, još nije donijela Zakon o financiranju AP Vojvodine što piše u Ustavu: minimalno 7 % u odnosu na republički proračun. Ne sjećam se da je u posljednje vrijeme oporba spominjala ovu temu. Zato su u prošlom sazivu pravili »skupštinski performans« zbog nasilnih događaja i tražili da Vlada i predsjednik podnesu ostavke. Sada su prihvatili svoje mandate, ali nisu htjeli prisegnuti u dvorani nego su je potpisali u predvorju. Rekao bih: »novac govori, a pas laje.« Nitko nije toliko lud odreći se zastupničke plaće.
Propagandni ratovi
Nedavno sam gledao jedan razgovor na »umjetničkom« kanalu susjedne države u kojem su sudionici razgovarali na temu propagande. Svi su se složili da se današnja politika uveliko služi propagandom u političkom ratu između vladajućih stranaka i oporbe. Kako primejćujem, nestalo je one klasične podjele na ljevicu i desnicu i u našoj zemlji i kod susjeda Mađara. Vladajuće stranke sebe nazivaju »nacionalnim strankama« koje se bore za interes vlastite nacije bez obzira u kojoj državi oni žive. Mnogi danas kažu: »mene politika ne zanima« i zato ni ne idu glasati. Ova godina će biti izborna, u mnogim zemljama održavat će se izbori počešvši od SAD-a i Rusije. Glasat će se i za novi saziv Parlamenta EU. Naša oporba tvrdi da su im ukradeni glasovi. Možda bi ljudima s pravom glasa trebalo podijeliti vrstu »brižnog sata za glasanje« pa bi bilo teže ukrasti glasove.
