Dičimo se i divimo dobrim zakonima ali u njihovom ostvarivanju kao i praćenju provođenja tih zakona postoje brojni deficiti, rečeno je među ostalim na skupu posvećenom inicijativi za ustanovljavanje Ministarstva za ljudska i manjinska prava u budućoj Vladi Srbije. Skup je u utorak organizirao Centar za istraživanje etniciteta iz Beograda s ciljem da se sagledaju argumenti za i protiv ove inicijative. Argumenti »za« uspostavljanje Ministarstva su da, usprkos napora tijela javnih vlasti, i dalje postoje problemi u ostvarivanju i zaštiti ljudskih prava – posebno prava ranjivih grupa, među njima i prava nacionalnih manjina. 

U prilog ovoj inicijativi su izvještaji i mišljenja međunarodnih organizacija, nezavisnih državnih tijela i organizacija civilnog društva u kojima se navodi kako je tijekom 2014./15. stanje ljudskih prava pogoršano, kako postoje značajni poblemi u ostvarivanju ljudskih prava kao i to da se pitanjima društvene integracije/inkluzije kao bitnih uvjeta za puno ostvarivanje ljudskih prava ne poklanja dovoljna institucionalna pažnja. 

Glavni argument »za« je što u izvršnoj vlasti ne postoji tijelo koje se s punom upravnom i političkom odgovornošću stara o primjeni međunarodnih standarda i nacionalnih propisa zaštite ljudskih i manjinskih prava. Naime, istaknuto je da je jedan od osnovnih problema u ostvarivanju ljudskih i manjinskih prava disperzija nadležnosti po različitim sektorima različitih ministarstava, nedostatak koordinacije među tim sektorima kao i nedostatak podzakonskih akata kojima se bliže uređuje ostvarivanje pojedinih prava. Naglašeno je i da se ljudska prava u Srbiji tretiraju kao nešto fiktivno, kao moda ili nešto što nameće Europska unija i da nedostaju jasno definirane javne politike ostvarivanja ljudskih prava, suočavanja s prošlošću i tranzicijske pravde. Nadalje, rečeno je da se u Srbiji termin »nedostatak političke volje« često koristi kao izgovor za neprimjenjivanje zakona kao i da veoma mali broj poruka vezanih za ljudska i manjinska prava u predizbornoj kampanji govori o tome da među političarima nema niti dovoljno svijesti niti jasne vizije o tim pravima. Čulo se i drugih argumenata »za«, a među malobrojnim argumentima »protiv« je onaj da formalno osnivanje ministarstva ne garantira da će sve time biti riješeno.

O ovoj temi će se organizirati niz skupova po Srbiji, ali sudeći po (ne)zainteresiranosti medija za ovaj prvi skup, malo toga ćemo čuti i pročitati o tome u tzv. velikim medijima. Pa ipak, premda smo »mali medij« jedne manjinske zajednice ostaje nam bar satisfakcija da svi problemi i teme o kojima pišemo, i o kojima govore manjinske institucije i organizacije, nisu samo »kuknjava i žalopojke« već da su upravo ti i takvi problemi prepoznati i od brojnih međunarodnih i domaćih organizacija. Ako je prepoznavanje ovih problema ujedno i prvi korak u njihovom rješavanju, onda je to dobar znak. A kad se formira nova Vlada saznat ćemo i kako ona gleda na ovu stvar.

J. D.