Tema

Organiziranje nastave na materinskom jeziku za hrvatsku manjinu u Srbiji od početka je bilo opterećeno nizom različitih problema. Radi toga se neki roditelji nalaze u dilemi oko upisa djece u hrvatskojezične odjele. Ne žele slati djecu u škole koje su udaljenije od njihove kuće, nekima smeta mali broj djece u odjelima ili kombinirani odjeli, neki iz inata ili straha od toga što će misliti šira okolina izbjegavaju djecu upisati u hrvatskojezične odjele. Međutim, postoje i oni koji bez obzira na sve navedene poteškoće procjenjuju kako je za djecu bolje ukoliko dijele klupe s onima koji su im kulturološki slični. Jedna od obitelji koja se bez obzira na sve poteškoće odlučila upisati djecu u hrvatskojezične odjele je obitelj  Zdenka i Jacinte Dulić iz Starog Žednika. 

Predstavljajući nam svoju obitelj Jacinta s ponosom ističe:

»Nas je u obitelji šestero. Imamo četvero djece, tri sina i jednu kćer. Sin Dražen svećenik je u Aleksandrovu, Igor, koji je završio Poljoprivredni fakultet radi u Novom Sadu, Hrvoje je na trećoj godini fakulteta, a kćer Magdalena školu pohađa na hrvatskom jeziku, učenica je II. razreda u Gimnaziji Svetozar Marković«.

 

 

ODLUKA O UPISU DJECE U HRVATSKOJEZIČNE ODJELE

 

Starija djeca iz obitelji Dulić nisu imala mogućnost pohađati školu na hrvatskom jeziku. Jacinta se prisjeća borbe roditelja za otvaranje sedmog razreda u OŠ Matko Vuković 2007. godine u koji su godinu dana kasnije upisali sina Hrvoja. 

»Naša starija djeca nisu imala prigodu pohađati školu na hrvatskom jeziku, ali čim se za to ukazala prigoda sina Hrvoja smo upisali VIII. razred u osnovnoj školi Matko Vuković u Subotici. Do osmog razreda pohađao je osnovnu školu u Starom Žedniku gdje nije postojala mogućnost upisa u hrvatskojezične odjele, već jedino mogućnost pohađanja predmeta hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. Nas devetero roditelja čija su djeca išla u različite škole (u Đurđinu, Starom Žedniku i Subotici) izborilo se za to da se u OŠ Matko Vuković otvori osmi razred. Kada je to omogućeno, tamo je nastavio osnovnu školu. Iako je ostavio društvo s kojim je do tada išao u školu, mogu slobodno reći da je moj sin bio jako sretan u novom okruženju. Pohađajući školu sa sebi sličnima, pronašao je sebe, a ta djeca se i danas intenzivno druže. Nakon osnovne škole nastavio je gimnaziju na hrvatskom jeziku. Kćer Magdalena pohađa nastavu na hrvatskom jeziku od prvog razreda. Kada se upisivala u prvi razred, kod nas se u školi  prijavilo samo četvero učenika za hrvatskojezične odjele i nije se mogao otvoriti odjel. Radi toga smo je upisali u OŠ Matko Vuković. To je značilo da svakoga dana mora putovati od Starog Žednika do grada, što malom djetetu nije lako. Sretna je okolnost što u blizini škole žive roditelji supruga, pa su je dočekivali i ispraćali na autobus. Magdalenin prvi razred je za cijelu obitelj bio jako težak jer smo se morali prilagođavati, voziti je, dočekivati i ispraćati u školu. Od drugog razreda je postala samostalna i išla je u školu sama«.

 

Aleksandra Prćić

 

Opširnije u tiskanom izdanju