Priča o fotografiji

Šima Srebra

Na fotografiji je pokojni čika Šima Raič, poznatiji kao Šima Srebra. Bio je vridan domaćin, čuveni baštovan iz salaša Nenadić. Godinama je uzgajo voće i povrće, a posebno je bio poznat po rasadi. Cili salaši su se kod njeg snabdivali rasadom paradajza, paprike, kupusa i koje čega drugog. Znao je zemlju pripravit, dobro nađubrit, pokrije s najlonima, pa kad to krene tirat. To je bilo lipota gledat.
Imo je u avliji puno dudova. Bilo je bili, crni i rozni. Niki od njih su bili stari i priko dvistopedest godina. Kad rode, i kad ji triba skupljat u kom, onda se rašire ponjave, uzme se nika motka, i otrese se da padnu i onda se kupe. Zna to trajat danima, pa se posle peče rakija dudovača. Onda ovi što vole cugnut, dojdu kod Šime na divan, jer znadu da ima rakije, pa će bit nuđeni. I tako čašica po čašica, sve se potroši. Kad manje rodi, ni Božić ne dočeka. 
Tu je i nikoliko lešnika i ora. Svakojaki fela voća ima u okopu oko salaša. Šljiva, trišanja, višanja, jabuka, krušaka, brisaka, kajsija, dunja... Ima ribizli, ogrozdi, kupina, malina...
Posebno je poznat bio po uzgajanju vriže. Lubenice i dinje su mu bile »šećer roba«, što bi se reklo. S prolića, posle Svetog Jozipa, izbuši kućice, nađubri, i onda to tira ko iz vode. Kad se on pojavi na pijaci, il digod na sokaku sa dinjama, za toliko rasproda sve. 
Bil vi meni virovali čeljadi ili ne, al ove slike će vam sve kazat. Imo je Srebra bundivu iz njegove bašče, koja je, kad smo je izmirili na velikoj maži, pokazala 76 kila. Sad sračunajte koliko kora triba za ovu bundivu ako bi se od nje pravila bundevara. I koliko naroda bi to moglo jist.
Mogo bi vam još divanit o Srebri, al ću vam još samo ovo kazat. Volo je pecat ribe, na čerenac. Kanalić mu je bio oma blizu salaša. Kad poradi po bašči ili oko marve, onda dođe na kanalić vatat ribe. Imo je čerenac, puštan u vodu, i tako ga namisti da je mriža uvuk doli u vodi. Dođe više puti i baci krupe ili žita, narani misto, što bi se reklo, i posle samo vadi. Bude tu lipi komada za peć, a bude i za mačke. Kadgod pun kabo navata. Podili po komšiluku, pa svi jidemo bile ribe. To je zdravo ukusno ako se lipo ispeče. 
Sad ni ne znam ima li ribe u kanaliću. Nema ni vode, prisušio. A i da ima, kad nema Srebre, nema ko ni pecat. Badava. 
Vinko Janković

Najave

12. 09 - Gastro Fest u Platičevu

H. R. | 12. rujna 2026.

Hrvatsko kulturno društvo Dr. Nikola Dogan iz Hrtkovaca organizira gastronomsku manifestaciju Gastro Fest koja će biti održana u subotu, 12. rujna, u dvorištu Katoličke crkve u Platičevu. 

13. 09. - Proslava 10. obljetnice rada Hrvatske čitaonice Fischer

H. R. | 13. rujna 2026.

Hrvatska čitaonica Fischer obilježava 10. obljetnicu svoga rada svečanom proslavom koja će se održati u nedjelju 13. rujna u porti župne crkve Presvetog Trojstva u Surčinu s početkom u 17 sati.

18. 09. - 19. 09. – 150. obljetnica rođenja o. Gerarda Tome Stantića

18. rujna 2026.

U povodu 150. obljetnice rođenja oca Gerarda Tome Stantića, u Subotici i Đurđinu bit će održano više programa.

24. 09. - Predstavljanje knjige »Kuhar tradicijskih jela Hrvata u Vojvodini«

H. R. | 24. rujna 2026.

NIU »Hrvatska riječ« organizira predstavljanje knjige »Kuhar tradicijskih jela Hrvata u Vojvodini«, koje će biti održano u četvrtak, 24. rujna, u »Sjenici« na »Risarskom salašu« (Bajmački put 2) u Đurđinu. Početak je u 18 sati.

15. 05. - 26. 09. - Tavankutsko kulturno lito

H. R. | 26. rujna 2026.

Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo »Matija Gubec« i Galerija Prve kolonije naive u tehnici slame iz Tavankuta i ove godine priređuju tradicionalnu manifestaciju »Tavankutsko kulturno lito« i u okviru nje brojne događaje koji su počeli sredinom svibnja i traju do kraja rujna.

10. 09. - Izložba Gorana Kujundžića u Beogradu

H. R. | 8. listopada 2026.

U prostorijama Fondacije Antun Gustav Matoš u Beogradu otvorit će se izložba radova Gorana Kujundžića, akademskog slikara-grafičara, redovitog profesora na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.