Papa Franjo je 2019. godine treću nedjelju kroz godinu proglasio Nedjeljom Božje riječi. Ova nedjelja nas na početku godine podsjeća koliko je Božja riječ za kršćanina važna, te da vjernik svoje planove, odluke i promjene treba usklađivati s Božjom riječju, na njoj se nadahnjivati i u njoj pronalaziti inspiraciju za promjene. Koliko je Božja riječ za čovjeka važna možemo naslutiti već po tome da je Bog htio da se ona zapiše, te nadahnuo svete pisce da to i učine kako bi nepromijenjena ostala budućim naraštajima. Kroz nju nam se Bog objavljuje, po njoj započinje naše spasenje. Onaj tko je spreman slušati je povezuje se s Bogom te postaje sposoban i spreman mijenjati sebe, pa i svijet.
Širiti Božju riječ
Biblija nikad nije bila dostupnija ljudima, ipak toliki je broj onih koji se za nju ne zanimaju ili je promatraju na pogrešan način. Ona nije nekakva zbirka zanimljivih povijesnih priča, ona je povijest spasenja kroz koju se Bog objavljuje čovjeku. I koliko god da je povijesna, ona je suvremena, jer Božja riječ je bezvremenska, uvijek aktualna, Bog kroz nju i danas progovara narodima i pojedincima. Zato papa ustanovljuje ovu nedjelju da kršćani postanu širitelji Božje riječi. Ne danas, kao u povijesti, kada za nju nisu mnogi znali. Današnjeg čovjeka treba potaknuti da Sveto pismo uzme u ruke, otkriti mu njegovu vrijednost te ga usmjeriti na ispravno shvaćanje onoga što mu se čini kao neka daleka prošlost, iz koje se teško izvlači pouka za moderno doba.
Kako bi odgovorio pozivu navještaja Božje riječi vjernik mora u njoj pronalaziti izvor vjere i nade. Ona mu mora postati suputnica kroz svakodnevni život, posebna veza s Bogom. On i sam treba otkrivati suvremene poruke u njenim tekstovima i na pravi način je razumijevati, otkrivati u njoj putove spasenja i u XXI. stoljeću.
Svi smo pozvani biti navjestitelji i širitelji Božje riječi, ali i njezini slušatelji. Kroz nju Bog i danas govori, njegove su poruke uvijek nove i suvremene, iako su zapisi nepromijenjeni. Biblija nije roman čiju radnju znamo ako smo ga jednom pročitali. Ona nije knjiga koja se čita jednom u životu. Ona je Božja riječ koja se treba čitati stalno, uvijek ispočetka, jer kroz nju Bog progovara svaki put kada je čitamo. Ona treba zauzimati počasno mjesto i u našem domu i u našem srcu, jer je u njoj sam Bog.
I sve ono što su doživljavali apostoli dok su slušali Isusa, sve ono u što su se preoblikovali oni kojima je Bog govorio, desit će se i nama ukoliko čitamo Sveto pismo s vjerom i otvorena srca, spremni da i sami budemo potaknuti Božjom riječju na djelovanje i na promjene.
Riječ i riječ za naše spasenje
Euharistija je zato dragocjeno vrijeme za svakog vjernika. Najprije je u njoj nahranjen Božjom riječju, koja nadahnjuje i usmjerava njegov život, a potom se istinski hrani blagovanjem Božje Riječi koja je tijelom postala za nas i naše spasenje. Božja riječ i Riječ dane su nam Božjom ljubavlju da mognemo biti spašeni, a mi ih obje s jednakom ljubavlju trebamo prigrliti, jer se one nadopunjuju te riječ ne možemo razumjeti bez Riječi, niti obratno. Zato je pravo vrijeme da istinski prigrlimo Božju riječ, koja nam je na dohvat ruke, da ne dopustimo ni jednoj ljudskoj riječi da se ispred nje ispriječi nego da u njezinom svjetlu živimo svoje kršćansko poslanje, pozivajući i druge da otkriju dragocjenosti Božje poruke te da nas Božja riječ uvijek vodi k Riječi, tj. Isusu Kristu u kojemu je naše spasenje.