U usporedbi s izborima od prije dvije godine republičko i pokrajinsko izborno povjerenstvo u kratkom je vremenu, mjesec dana poslije izbora, dodijelilo mandate zastupnicima koji će naredne četiri godine (tako je barem Vučić obećao) raditi u najvišim zakonodavnim tijelima Republike i Pokrajine. 
Od 250 republičkih zastupnika njih 12 zastupnici su manjinskih stranaka. »Svoje« zastupnike imaju Mađari (6), Bošnjaci (2+2) Albanci (1) i Rusi (?) (1). U postotcima zastupnici stranaka nacionalnih manjina čine tek 4,8 posto.
Među 120 zastupnika u Skupštini Autonomne Pokrajine Vojvodine samo je deset zastupnika nacionalnih manjina: devet Mađara i opet (gle čuda) jedan zastupnik Ruske stranke. Procentulano (8,3 posto). Rezultat ipak bolji nego u Republici.
Ali ako ćemo o brojkama može i ovako: specifične interese oko 350.000 građana Srbije koji su se izjasnili kao pripadnici neke od nacionalnih manjina neće imati tko zastupati.
Ako napravimo istu takvu računicu za Pokrajinu, onda je više od 360.000 pripadnika nacionalnih manjina ostalo bez svojih autentičnih predstavnika u Skupštini AP Vojvodine. Bez zastupnika u pokrajinskoj skupštini nakon prosinačkih izbora ostali su Hrvati, Slovaci, Rusini, Rumunji, Crnogorci…
Znam, sada će netko od vas prokomentirati, pa zar nije dovoljno što je cenzus za ulazak u skupštinske klupe smanjen za stranke nacionalnih manjina? Očito nije. Izbori u Srbiji su uvijek izbori u kojima nam se nameće visoka politika, sudbonosna pitanja. Za i protiv EU, za i protiv Rusije, za Srbiju s Kosovom ili Srbiju bez Kosova, za veće plaće i mirovine… I u tim velikim za i protiv izgube se regionalni problemi, specifični interesi manjina… Još ako se sudbonosnim odlukama koje birači trebaju donijeti kada uzmu izborni listić pridoda i malo nesuptilnog pritiska i nezakonitih radnji, a bilo je toga još koliko, jedna manjinska stranka, s nekoliko desetaka tisuća svojih pripadnika borbu je izgubila i prije dana izbora.
Takvih briga manjine u Hrvatskoj su pošteđene. Ne samo najbrojnija srpska nacionalna manjina već i mađaraska, talijanska… I ne samo u Saboru već i na nižim, ne manje važnim, razinama vlasti. Sigurni su. Zastupnici u Saboru, sudjelovanje u vlasti u županijama i općinama im garantirano.
Nije li to isto garantirano i za hrvatsku manjinu u Srbiji? Jeste. Podsjetit ću, Međudržavnim sporazumom, a ove godine dva su desetljeća od njegovog potpisivanja. 
Jeste: provođenje tog sporazuma značilo bi mijenjanje izbornog sustava u Srbiji, ne bi se mogle izuzeti ni druge manjine. Ali ne bi to trebala biti prepreka, naročito poslije ovotjedne izjave premijerke Vlade u tehničkom mandatu Ane Brnabić: »Srbija je uspješan primjer za rješavanje pitanja nacionalnih manjina«.
Neka dio te uspješnosti bude i ozbiljan rad na Međudržavnom sporazumu i izbornim zakonima koje povlači njegova primjena. Ili ćemo se ludi praviti barem još 20 godina? 
Z. V.