Zatopljavanje u siječnju, hlađenje u ljeto. Tako bi se slikovito mogli opisati odnosi Srbije i Hrvatske ili Hrvatske i Srbije, kako vam volja.
Podsjetit ću: početak (prošle) godine obećavao je. Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić bio je gost na Božićnom domjenku Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu, jer je, kako je rekao, »Vučić tražio da malo odledimo odnose s Hrvatskom«. Godinu dana kasnije u isto vrijeme i na istom mjestu dužnosnika srbijanske Vlade (u tehničkom mandatu) na domjenku nije bilo. Kao što neće biti ni subotičkog susreta na ministarskoj razini.
Počelo je sa zatopljavanjem odnosa, a završilo s protjerivanjem dužnosnika Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu (i recipročno dužnosnika Veleposlanstva Republike Srbije u Zagrebu). Između su bili susreti na premijerskoj i ministarskoj razini i oni operativni koji se tiču nestalih.
Ali poboljšanja u političkim odnosima službenog Zagreba i Beograda nije bilo. A možda ih je bilo nerealno i očekivati.
Hajde da uzmemo da je olakotna okolnost to što je 2023. u Srbiji bila izborna godina i što će u Hrvatskoj izbora biti ove godine. Ako tako gledamo, pomak neće donijeti ni godina u koju smo tek zakoračili.
Mnogo stariji od »zatopljavanja odnosa« je Međudržavni sporazum o zaštiti manjina između Hrvatske i Državne zajednice Srbija i Crna Gora, a čiji je Srbija pravni sljedbenik, koji, među ostalim, garantira političku zastupljenost manjina. Svoj potpis, prije 20 godina, na sporazum su stavili ministri Rasim Ljajić i Vesna Škare Ožbolt. Na osnovu tog Sporazuma formiran je i Međuvladin mješoviti odbor za manjine. Nije se sastao već duže vrijeme.
A politička zastupljenost hrvatske manjine u Srbiji ponovno je aktualizirana nakon prosinačkih izbora. Premijer Plenković je godinu poslije domjenka na kome su se počeli otopljavati odnosi, na istom mjestu, poručio da se Hrvatska zalaže za jednaka prava Hrvata u Srbiji kao što ih imaju Srbi u Hrvatskoj, pozivajući se na  sporazum dvije države od prije 20 godina. 
Z. V.