Iza nas je božićno vrijeme u kojemu smo pozivani pokloniti se Bogu i uzvratiti mu ljubav iz koje se za nas rodio u skromnoj štali. I nije nam toliko bilo teško prignuti koljeno pred njim, ganuti božićnim prizorima. I atmosfera toga vremena budi u čovjeku želju iskazati štovanje Bogu u liku djeteta. Sada, kada ulazimo u vrijeme kroz godinu, liturgija nas potiče da učinimo novi korak u svom odnosu prema Bogu. Nakon poklona, dolazi nasljedovanje. Sada treba slijediti onoga kojemu smo se poklonili, jer on nas na to poziva. Zato liturgija riječi nakon završetka božićnog vremena kroz svetopisamska čitanja poziva čovjeka da slijedi Gospodina.
Sluga tvoj sluša
U prvom čitanju slušamo kako Gospodin poziva Samuela dok je još bio dječak (usp. 1Sam 3,3b-10.19). Samuel ne zna tko ga zove, misli da ga zove svećenik Eli, pa odlazi kod njega. Ni Eli odmah ne shvaća tko zove Samuela, ali kada se poziv ponovio tri puta, Eli zna da Samuela zove Bog, te ga savjetuje da, ukoliko opet bude pozvan, odgovori: »Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša« (1Sam 3,9). Samuel, dječak, ne razmišlja što će ubuduće značiti taj njegov odgovor Bogu. Ne premišlja se, jer se boji ili nije spreman, već čim ga Gospodin ponovno zovne, on odgovara kako ga je Eli savjetovao. I čitanje je zaključeno rečenicom da je Gospodin bio s njim. I iz onoga što dalje možemo čitati o Samuelovom životu vidimo da je uistinu bilo tako. On postaje Gospodinov prorok. Bog se po njemu objavljuje njegovom narodu i kraljevima, jer Bog poziva, a onome tko se odazove daje velike milosti i po njemu čini velika djela. Božja prisutnost njegovog slugu ne oslobađa od patnja i teškoća, ali sve izvodi na dobro i proslavlja se po svemu što je njegov sluga spreman za njega podnijeti. Tako Bog snaži onoga tko mu se odazvao, a njegova snaga je za svjedočanstvo njegovoj okolini.
Krenuti za Kristom
Evanđelje nam govori o prvim učenicima koji su pošli za Isusom. Kada Ivan dvojici svojih učenika pokaza Krista, oni odmah krenuše za njim. Bilo im je dovoljno znati tko je on. Jedan od njih, Andrija, odlazi i govori svome bratu da su našli Mesiju, te i on, Šimun, kojega će Isus preimenovati u Petar, polazi za Isusom. Njima jest Ivan rekao da je Isus Mesija i oni su pošli za njim, ali su se, tek nakon što su dan proveli s njim, uvjerili u to tko je on zaista, pa na temelju toga Andrija poziva i svoga brata. Tako je i danas. Čovjek sluša različita svjedočanstva o Bogu, sluša o tome kako ga i gdje može pronaći. Ali, jedno je slušati, a drugo i sam osjetiti Božju prisutnost. Boga možemo susresti jedino ako sami pođemo tražiti ga, jedino ako sami odlučimo ići za njim. Svjedočanstva su samo priče o tome kako su drugi upoznali i pronašli Boga, koje nas trebaju potaknuti da i sami krenemo na taj put. Ali tek kada, poput Samuela, kažemo »Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša«, tek kad ga, poput Ivanovih učenika, pitamo »Učitelju, gdje stanuješ?«, tek ćemo ga tada pronaći i prepoznati njegovu prisutnost u svome životu.
Isus nas poziva da idemo za njim, poziva nas da budemo njegovi učenici, oni koji će biti u njegovoj blizini i zbog kojih će i drugi željeti tražiti ga i ići za njim. Ali, da bi to sve tako bilo potrebna je naša spremnost ostaviti sve i njemu se pridružiti. Vrijeme kroz godinu je vrijeme koračanja za Kristom, koji želi po nama biti prisutan u ovome svijetu, koji želi biti prisutan u našem životu i pratiti nas na putu prema vječnosti.
