Groznica novogodišnjih zabava može vas nekako zaobići, ali groznica novogodišnjih odluka je teža. Čak i oni najodlučniji da ne zbrajaju i ne oduzimaju na kraju godine pod snažnom izlikom da je i vrijeme relativno i nepotrebno uplitanje u ljudski razvoj, u ovom razdoblju kao da zaboravljaju na svoja uvjerenja i postavljaju barem neki mali cilj za nadolazeće razdoblje. 
Želje se preporučuju svakom čovjeku, a onaj tko nema želja siromašan je. Toliko se slažem s tom tvrdnjom da mi je čak lakše kad nemam novaca nego kad nemam želje. Pisala sam o toj mojoj maloj krizi zbog izostanka nekih egzotičnijih želja, ali situacija se popravlja pa je vrijeme da se pozabavimo time. I slobodno ih koristite ako trebate malo začiniti svoju želju. Od tuđih primamljivih želja uvijek može nastati nešto što je samo tvoje.
Prvi na listi je Portugal. Dugo sam to krčkala i zazivala i jako bih voljela da mi se to dogodi ove godine. Naravno, najviše me zanimaju Madeira i Nazare. O njima sam već dosta napisala, pa se neću ponavljati na samom početku godine već ću ostaviti nekoliko praznih redaka za prave dojmove. I samo bih dodala da svoje želje za Portugal nikako ne bih smjestila samo u ova dva grada i da će boravak u njemu uključivati mnogo više.
Sljedeća na mom popisu su zapravo dva hobija koja su usko povezana s putovanjima. Jasno, riječ je o jedrenju i ronjenju. Htjela bi ih ponovno vratiti u svoj život, pa sam Lijepu našu stavila na popis i vjerujem u Split kao početnu destinaciju za plovidbu sa željom da ga ovaj put puno bolje upoznam. Za ronjenje ipak biram jedan od otoka na koji još nisam kročila i stvarno mi je svejedno koji, jer želim upoznati sve otoke našeg Jadrana.
Osim što je za svako putovanje potreban novac, što nam često predstavlja prepreku, za putovanje nam treba i vrijeme. Dana godišnjeg odmora je nažalost uvijek manje nego što nam je potrebno. Međutim, nije uvijek tako. Jedna od prednosti rada s djecom su školski praznici, posebno ljetni, koji otvaraju prostor za nešto duže ekskurzije. Ovu pogodnost želim iskoristiti ove godine, jer nisam sigurna koliko ću još ostati u ovoj profesiji, pa bih trebala uživati dok imam priliku. Mislim na duge pješačke ture kao izazove, a među njima prednjače neke od tura poznatog Camino de Santiaga te planinska tura Korzikom poznatija kao GR20.
Naravno, Neretvu i veslački maraton ne treba dodavati na popis, jer oni su nekako na dugoročnom popisu i nadam se da ćemo ga veslati još dugo godina, a ako ga izostane, to će biti iz nekih divnih i vrlo dobrodošlih razloga.
Na kraju prvog dijela popisa stavljam vožnju autom kroz Rumunjsku i susret s medvjedom, makar uz cestu. Jedan moj poznanik koji mnogo putuje po svijetu rekao mi je da ću svoju želju da sretnem medvjeda u njegovom prirodnom okruženju najlakše ispuniti ako se provozam poznatom rutom Transfagarasan, ili barem dijelom, čak i automobilom. I od tada nekako znam da će se to dogoditi ove godine. Nisam još sigurna što ću spakirati za taj izlet, ali svakako želim sresti medvjeda. I znam da ljudima ova moja želja zvuči malo ludo, ali prešla je sve faze želje i čeka svoje ispunjenje.
Za kraj ostavljam poznatu SUP avanturu na Dunavu od Bezdana do Đerdapa ili barem njen veći dio. I još po koje zanimljivo veslanje i što više izleta u šume Gornjeg Podunavlja. I sad, dok pokušavam završiti, želje se nižu, pa moram spomenuti želje za Prokletijama, ponovni odlazak na Durmitor, neko divlje kampiranje i svakako sve i svašta što će me ugodno iznenaditi i odvesti na zanimljivo putovanje.
A kakav bi ovo novogodišnji tekst bio da nema želja i za druge, a pogotovo za vas koji ga čitate. Želim svima dobro zdravlje, nasmijane brkove i putovanja od kojih srce zaigra. Sretna nova 2024. godina.
Gorana Koporan