Intervju

Haaški tribunal je 31. ožujka donio oslobađajuću presudu za lidera Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja po svim točkama optužnice, koja ga je teretila da je govorom mržnje poticao i podržavao ratne zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tijekom ratnih sukoba, te za protjerivanje Hrvata iz Vojvodine. Oslobađajuću presudu iz Haaga s nevjericom su dočekale žrtve Šešeljove ratnohuškačke retorike, doživjeli su je kao pljusku svim žrtvama te izgubili svaku nadu da će ruka pravde sustići najodgovornije, one koji su bili Šešeljevi istomišljenici, odobravatelji i sljedbenici velikosrpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Zapravo je tragično da je jedan od arhitekata projekta »Velike Srbije«, ratni huškač i zločinac, koji je u više navrata pokazao svoju mržnju prema hrvatskom narodu prošao bez bilo kakve osude u Haagu. Jedni od brojnih žrtava Vojislava Šešelja su i Hrvati iz Vojvodine. Stoga o oslobađajućoj presudi Haaškog tribunala razgovaramo s predsjednikom Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Matom Jurićem, koji je i sam doživio progonstvo iz Srijema.

 

 

HR: Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju donijelo je oslobađajuću presudu za Vojislava Šešelja po svim točkama optužnice, koja ga je teretila da je govorom mržnje poticao i podržavao ratne zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tijekom ratnih sukoba te za protjerivanje Hrvata iz Vojvodine. Kakav je Vaš komentar?

Oslobađajuća presuda Vojislavu Šešelju nije samo udar na nas protjerane Hrvate iz Srijema, Bačke i Banata, jer za nas i nema te presude koja bi bila zadovoljština za protjerivanje iz naših domova, za gubitak materijalnog i duhovnog bogatstva, za gubitak zdravlja i mnogih života, nego je i udar za Hrvatsku, ali i vjerodostojnosti Ujedinjenih naroda kao osnivača Haaškog tribunala, jer je oslobađajućem presudom propuštena prilika da se stvori ozračje za normalizaciju odnosa između zemalja bivše Jugoslavije. Također, ovo je udar i za međunarodnu politiku, jer je ovom oslobađajućom presudom prvi put dan legitimitet ideji »Velike Srbije«, koju je 1844. godine osmislio Ilija Garašanin, dugogodišnji ministar vanjskih poslova Srbije svojim Načertanijem, a Srpska akademija nauka i umetnosti obnovila svojim Memorandumom iz 1986. godine kada je napravljena strategija stvaranja »Velike Srbije«, dok je službena vlast Srbije na čelu s predsjednikom Slobodanom Miloševićem pokrenula ratove na ovim prostorima kako bi je realizirala. Vojislav Šešelj je bio samo jedan od izvršitelja u ostvarivanju ovog plana, što je on nakon presude i javno izjavio, podsjetivši da je on samo mali kotačić u ostvarivanju ove ideje koja će »vječno živjeti«. Nakon ove oslobađajuće presude možemo očekivati i treći »Memorandum«, nakon drugog iz 2011. godine, koji je sastavljen s ciljem da spasi Srbiju nakon svih balkanskih poraza te da je stavi u ravnopravni položaj sa svim državama na koje je izvršila agresiju. Također, treba ustvrditi kako dobar dio odgovornosti za ovakav odnos Haaškog suda prema ovim zločinima snose i sve dosadašnje politike Hrvatske koje su malo, a ponekad ni malo, poduzimale odgovarajuće aktivnosti, ali i međunarodna politika, kako bismo svi svjedočili pravu istinu o zločinima na ovim prostorima. Naravno, ovim nikako ne želim kriviti cijeli srpski narod koji u velikom dijelu nije podržavao takvu politiku Slobodana Miloševića, a veliki broj je i onih koji su joj se hrabro suprostavljali. 

 

Zlatko Žužić

 

Opširnije u tiskanom izdanju