Dok hodimo kroz došašće, Božja riječ nas nastavlja podsjećati na važnost pripravljenosti za drugi Kristov dolazak. Prvim Kristovim dolaskom ušli smo u posljednja vremena i nalazimo se u stalnom iščekivanju njegova povratka. Ukoliko to imamo na pameti, naša priprava za proslavu Božića neće biti ista kao kod onih koji o konačnom susretu s Gospodinom ne razmišljanju. Ako živimo sa sviješću da se bliži vrijeme njegovog ponovnog dolaska, ne možemo biti ravnodušni ili tek s ispraznom ovozemaljskom radosti iščekivati Božić, veseleći se komercijaliziranom blagdanskom blještavilu. Vjerničko nas iščekivanje poziva da mi zasvijetlimo svjetlošću vjere u ovo vrijeme, da donosimo svjetlo Kristovo tamo gdje dolazimo.
Bog je strpljiv
Druge nedjelje došašća čitamo odlomak iz Druge Petrove poslanice, u kojem on govori o ponovnom Kristovom dolasku (usp. 2Pt 3,8-14). Mnogo je poruka koje Petar čitateljima želi istaknuti. Na početku kaže: »Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju« (2Pt 3,8-9). Vrijeme je kategorija vezana za ovaj svijet. U Božjoj perspektivi vrijeme ne postoji, za njega dani i godine nemaju važnost kao nama na ovome svijetu. Stoga čovjek ne može ni na jedan način predvidjeti kada će Gospodin doći. Čovjek je oduvijek želio znati dan Kristova povratka. U prvim vremenima mislilo se da će to biti za vrijeme njihova života, da će oni koji su poznavali Krista vidjeti ga opet, međutim kako je vrijeme prolazilo, postalo im je jasno da tako neće biti. Nitko, pa ni Isus, ne zna kada će se taj dan ostvariti. Petar nam daje odgovor zašto Bog toliko odugovlači, zato što želi spasenje svih. On ostavlja vremena da se oni koji su se od njega odmetnuli ili mu nikada nisu ni prišli, obrate, promijene svoj život, prepoznaju u njemu jedinog Spasitelja. Jer Bogu je radost čovjekovo spasenje, a ne propast, zato ostavlja vremena ne bi li se svi okrenuli od svojih zlih puteva i živjeli pravedno.
Aktivno čekanje
Kršćanin treba dobro iskoristiti ovo vrijeme iščekivanja. To je vrijeme koje mu je ostavljeno za navještaj, jer to je zadatak koji je Krist ostavio svojim učenicima. Navještaj kršćanina je jedan od puteva kojim Bog dolazi do srdaca onih kojima je potrebno obraćenje. Taj navještaj je za neke početak promjena koje Bog čeka prije nego ponovno među nas dođe. Zato ne smijemo olako shvatiti ovu zadaću nego joj se trebamo posvetiti. Znamo da ne naviještamo samo riječima nego još više djelima, cijelim svojim životom.
Iščekivanje je i za vjernika vrlo važno, jer ga je ono oduvijek pobuđivalo na svet život, budilo ga iz vjerske ravnodušnosti u koju zapadaju oni koji zaboravljaju da Gospodin ima ponovno doći. Vrijeme iščekivanja poziva vjernika na svetost života, štovanje Boga i služenje ljudima. Tako treba živjeti već sada, osobito zato što ne znamo časa Kristovog ponovnog dolaska. Jedan teolog je zapisao: »Naš život nije pusto čekanje da se preko povijesti napiše ‘kraj’«. Mi čekamo, ali dok čekamo djelujemo, aktivno surađujemo s Bogom u otkupljivanju čovječanstva. Razdoblje u kojem živimo, razdoblje između dva Kristova dolaska, je vrijeme milosti koju moramo iskoristiti i ponuditi drugima. Jer kada se na svršetku vremena susretnemo s Gospodinom, vrednovat će nas po našim djelima i onome što smo za braću učinili.
