Novosadska Zastava od 12. III. 1921. piše o političkim prilikama u Subotici. Članak, kojega potpisuje inž. Svetоzar Matić, član Matice srpske, počinje ovako: »Ono što hrvatski klerikali u Subotici rade ne valja«. U nastavku piše: »Možda je braći Bunjevcima malo žao što su prije bili tako mlaki, a sada u ovoj srpskim mačem izvojevanoj slobodi, uzdajući se u daljnje simpatije, htjeli bi se prema nama ponašati onako kako njihovi pomađareni Vojnići, Parčetići, Margalići itd., koji su nam dojadili kao župani bački i novosadski, ali kao povjerenici za naše škole«. Radi pojašnjenja, Vojnići i Parčetići su plemenite hrvatske obitelji, koje su desetljećima držali visoke pozicije u Somboru, Subotici, pa i u Novom Sadu. Margalići su također Hrvati, ali oni nisu bili autohtoni u Bačkoj. Zapravo, jedini relevantan predstavnik ove obitelji bio je Edo Margalić (Margalits Ede) (1849. – 1940.). Rodom iz Zagreba, u Bačku ga je dovela služba. Školovao se u Baji. Studirao je u Beču, Budimpešti i Parizu. Bio je ravnatelj gimnazije u Somboru, a zatim profesor hrvatskog jezika i književnosti u Budimpešti i posebni ministarski izaslanik (komesar) u srpskim narodnim školama u Novom Sadu.

Genealogija

Otac Ede Margalića je bio Andrija, krojač (sartor) iz Zagreba. Njegovo je podrijetlo teško ustvrditi, jer zagrebačke matične knjige nisu precizne kao bačke. Andrija je 17. IX. 1837. oženio Ivanu Orčev. Ivana je preminula 28. X. 1839. u 22. godini života. Andrija je kasnije, 26. XI. 1844., oženio Doroteju Koosz. Vjenčani kumovi bili su Stjepan Sokolić i Franjo Rebrović. Iz tog braka rođen je i Edo Margalić (17. III. 1849.). Kršten je u katoličkoj crkvi sv. Marka. Zapis o krštenju glasu: »Margalić Eduard Josip zakonski (sin) Martina (greška, treba Andrija – prim. V. N.) i Dorije Koosz. Kumovi: Dragutin i Julika Habermann po Franji Žuželj kap. (tj. krstio kapelan Franjo Žuželj)«. Edo je imao rođaka (s očeve strane) Antuna Đurđeka (Gyurgyek), koji je predavao u gimnaziji u Baji. Đurđek je umro 6. VI. 1878. u Baji u 57. godini od difterije. U matici umrlih u Baji zabilježeno je da su mu roditelji Adam Đurđek i Doroteja Petrović (Petroich). Kao mjesto podrijetla piše Macholecz, Croatia. Vjerojatno je riječ o Miholecu, koje se nalazi u Koprivničko-križevačkoj županiji (Hrvatska). Moguće je da otuda potječu i pretci Ede Margalića po muškoj liniji. Edo je 7. VIII. 1876. oženio Izabelu Turay u Baji. Tada je bio profesor bajske gimnazije. Imao je s njom poroda. Međutim, njegova djeca ostala su živjeti u Mađarskoj.

»Voli on svoje podrijetlo«

Ilija Džinić dao je u Hrvatskom književnom listu (listopada 1968., br. 7, str. 4) objašnjenje zašto treba Edu Margalića ubrajati u Hrvate: »No i unatoč tomu što se javno priznao Madžarom, ne bismo smjeli izostaviti iz ovog prikaza ni Zagrepčanina dr Edu Margalića, bivšeg ravnatelja gimnazije u Somboru i sveučilišnog profesora hrvatskog jezika i književnosti u Budimpešti. Iako je bio Hrvat, u kući svog ujaka, školskog ravnatelja u Baji, dobi kao dijete madžarski odgoj i bi tako pomadžaren. Umro je inače u visokoj starosti god. 1940. Ipak i u takvoj situaciji, ostade mu neki osjećaj za narodnost, kojoj se bez svoje krivnje otuđio. Voli on svoje podrijetlo i hrvatski narod iz kojeg je niknuo, pa izdaje god. 1898. svoj hrvatsko-madžarski i madžarsko-hrvatski rječnik s ciljem da se ta dva naroda čim bolje upoznaju i međusobno razumiju. Inače Margalić je mnogo prevađao naša djela na madžarski. Preveo je Smail-agu, zatim izdao Hrvatsku historijsku bibliografiju u dva sveska. Pisao je o pjesniku Nikoli Zrinskom, hrvatskom povjesniku A. B. Krčeliću, Iločkoj crkvi sv. Ivana od Kapistrana, o srpskim narodnim pjesmama s Kosova polja i o Kraljeviću Marku. Sve nas ove teme upućuju, da možemo opravdano smatrati dr. Edu Margalića Hrvatom, čijim se kulturnim radom i doprinosima ponosimo i mi somborski Hrvati, pa i Srbi«.

Društvena aktivnost

Edo Margalić bio je društveno aktivan u Somboru. Bio je jedan od pokretača i suradnika lista Bácska, koji je izlazio u Somboru od 1878. do 1914. Na njegovu inicijativu u Somboru je osnovano Povijesno društvo Bačko-bodroške županije (1883.). Kada je društvo reosnovano 1936., Margalić je izabran za doživotnog predsjednika.