Davno, davno – ima tome već tridesetak, a svakako više od dvadeset godina – Subotica se na izbornoj mapi Srbije vidno razlikovala od većeg dijela Srbije. Bilo je to vrijeme kada je Subotica imala jake lokalne i regionalne političke stranke kojima je najveći dio građana na izborima davao bezrezervnu potporu, znajući da nisu pogriješili adresu u borbi protiv mobilizacija, šovinizma, primitivizma i svih ostalih oblika nasilja. Trajalo je to nekih desetak godina, točnije upravo onoliko koliko je trajao i režim Slobodana Miloševića, a onda se Subotica utopila u sivilo u koje do današnjih dana sve više tone: prvo preko opće »epidemije žutice«, koja je u državi trajala dvanaest godina, a nakon toga još i više, valjajući se u crnilu koje traje do danas, punih jedanaest godina.
Jedina kategorija Subotičana, bolje rečeno stanovnika njene okoline, koja se u posljednjih 23 godine izdvajala iz sive mase građana ovoga grada su – poljoprivrednici. Ako ćemo pravo, njihovo izdvajanje od ostatka Subotičana bilo je uočljivije za vrijeme »žutih« negoli nakon njih, jer su na svaku nepravdu koja ih je žuljala – bilo da je riječ o otkupnoj cijeni žita ili pak problema u stočarstvu – reagirali isto: prosvjednim blokadama koja je u ozbiljnijim situacijama dovodila žandarmeriju na autocestu kod žedničke petlje ili policijske helikoptere nad grad i njive oko njega da bi se sve na kraju svodilo na iznuđene sastanke s predstavnicima Vlade na kojima su ovi drugi, ispunjavajući mrvice zahtjeve poljoporivrednika, u osnovi kupovali vrijeme s krajnjim ciljem da ih izigraju. Što se, ako ćemo pravo, uglavnom i događalo.
Izjave sadašnjih predstavnika vlasti, političara iz njihovih redova i općenito svih onih »analitičara« i »novinara« koji se zbog svake kritike vlasti jedu za sitne novce da su prosvjedi poljoprivrednika politički motivirani, nisu ništa novo, jer su u dlaku iste s onima koje su davali njihovi prethodnici. I, da: koliko god djelovalo apsurdno – znači, normalno za političare, jer je to u njihovom duhu – predstavnici vlasti i svih onih koji im se umiljavaju oko nogu su u pravu: prosvjed poljoprivrednika jest politički motiviran, jer su i sve sfere života navezane na politiku. Bez politike ne može ni kultura, ni obrazovanje, ni zdravstvo, ni penzioni fond, ni sport... pa tako ni poljoprivreda. Osnova svake takve politike – bar se tako priča da je u uređenim društvima u kojima institucije funkcioniraju – je politika ispunjavanja preuzetih obveza, a koje su nastale nakon dobijanja mandata za sačinjavanje vlade i usvojenih zakonskih i podzakonskih akata, što ovdašnje vlasti – i to ne samo u sferi poljoprivrede – redovito zaobilaze vještinom najboljih slalomaša.
Pokrivajući svoje izjave famoznim pojmom »politika« predstavnici vlasti i njihovi kućni ljubimci predstavljaju se kao gurui koji »običnim smrtnicima« jasno stavljaju do znanja da je to područje rezervirano samo za licemjernu »elitu« koja ne trpi pitanja (posebno ne ona »zašto«, »kako« i »kada«), svjesno pri tomu zaobilazeći da dublje »zađe u temu« i iste te prosvjede krsti stranački motiviranima, jer i sami znaju da svi znaju da to nije istina i da bi takav mamac teško progutali i veći somovi, čak i iz njihovih redova.
Za razliku od vremena kada se Subotica na postizbornim mapama jasno razlikovala od većeg dijela Srbije i kada su građani u lokalnoj vlasti nerijetko imali partnere za rješavanje svojih problema (uglavnom onih koji su se ticali ljudskih ili nacionalnih prava), poljoprivrednici od ove – očekivano – ne mogu očekivati ništa, bar kada je riječ o empatiji. Dokazala je to lokalna vlast i ranije, kada su traktori bili parkirani ispred Gradske kuće i kada su blokirali Strossmayerovu, a dokazala je i nedavno: visinom proračuna za poljoprivredu za sljedeću godinu u iznosu od 55 milijuna dinara (ni 500.000 eura!), što je, recimo, tek za 11 milijuna više od iznosa koji se izdvaja za medije, pri čemu i jedni i drugi ispunjavaju svoju misiju: prvi nas hrane, a drugi zaglupljuju. Za bolju probavu.
Kao što je poznato, pritisnuta nesmanjenim prosvjedima poljoprivrednika, Vlada je (kao i mnoge vlade prije ove) u utorak održala sastanak na kom je postignut polovičan dogovor da će dogovor biti nastavljen u nedjelju kako bi se dalje dogovarali do...
I umjesto da tekst završimo izvlačenjem sretnog citata iz prebogatog »Rječnika novinarskih idiotskih fraza« (»ljudi u crnom«, »lopta je okrugla«...) koji glasi kao univerzalna mudrost glupaka: »a što će dalje biti, vrijeme će pokazati«, poslužimo se prispodobom iz dokumentaraca kada čopor bivola okružuje čopor lavova koji je okružio jednog bivola u namjeri da ga pojede. Slučaj Jovana Jovanova iz Bavaništa u Banatu neodoljivo na to podsjeća. Jedan od humanijih načina da se tome stane na kraj je običan potez olovkom. 17. prosnica.
Z. R.