Liturgijska čitanja nas i ove nedjelje upozoravaju na iznenadnost Božjeg dolaska. Kada će Gospodin ponovno doći među nas, nitko ne zna. Iako već stoljećima mnogi pokušavaju na različite načine izračunati datum sudnjeg dana, svi su se njihovi izračuni pokazali netočnima. To je tajna skrivena od ljudi. Isus je kazao da ni on ne zna kada će to biti, to zna samo Otac. A zašto se ljudi trude toliko doznati datum Gospodinovog dolaska? Da bi bili pripravni. Bog nam kroz Sveto pismo često poručuje koliko je važno dočekati dan njegova dolaska spremno, a teško je stalno biti spreman; čovjek se poslije nekog vremena opusti te se izlaže opasnosti da ga Gospodin zatekne nespremna. Ipak, Bog od vjernika očekuje pripravnost, jer samo onaj tko se oko pripravnosti trudi, nastoji živjeti svoje vjerničko poslanje na ispravan način. Čim u tome popusti, u njegovom životu sve manje postaje vidljivo da je on Kristov nasljedovatelj, postaje sve sličniji svijetu, postaju mu važnije ovozemaljske stvari. Zato Bog ne otkriva vrijeme svoga drugog dolaska, jer želi da oni koji vjeruju uvijek budu pripravni, da cijeli svoj život slijede put koji ih vodi u vječnost.
Neočekivani dolazak
Pavao u poslanici Solunjanima: »Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. Dok još budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći« (1Sol 5,2-3). Najopasnije za kršćanina je uljuljkanost u sadašnji trenutak. I pogled u budućnost kod vjernika je pogled u sutra, u sljedeći mjesec, možda godinu. A taj pogled prikovan je za zemlju, za prolazno. Vjernik mora podići pogled prema Nebu, prema vječnosti. Pogled u budućnost ne treba ograničavati prolaznim ciljevima nego težiti za onim za čega smo stvoreni, a to je život vječni. Onaj tko je okrenut vječnosti spreman je za susret s Gospodinom uvijek i tom se susretu raduje.
Pavlovo upozorenje ne treba shvatiti naivno nego već od ovog trenutka nastojati oko priprave za Gospodinov dolazak. Za vjernika nema mira i sigurnosti, jer Gospodin možda već dolazi.
Djelovanje
O iznenadnom Gospodinovom dolasku govori i Isus u prispodobi o slugama kojima je Gospodar povjerio talente (usp. Mt 25,14-30). Dvojica povjerene talente umnažaju do gospodareva povratka, a jedan ih zakopava i vraća gospodaru koliko je i primio. Gospodar se rasrdio na beskorisnog slugu i bacio ga van u tamu, gdje je plač i škrgut zubi, a prvu dvojicu je nagradio. Ovom prispodobom Isus nam poručuje da čekanje sudnjega dana ne smije biti pasivno već se od nas zahtijeva djelatno čekanje. Pripravljati se za susret s Gospodinom ne znači samo kloniti se grijeha nego Gospodin želi da mu služimo i budemo korisni. Kršćanin za svoga života treba raditi za kraljevstvo Božje, on je sluga Gospodinov. A sluga ne sjedi kako ne bi ništa pogriješio nego radi najbolje što zna i može, pa čak i ako pogriješi, trudi se popraviti se i raditi još bolje. Biti Kristov učenik znači djelovati za Božje kraljevstvo, znači širiti radosnu vijest i djelima otkrivati svoju pripadnost Kristu.
Zato biti pripravan zapravo znači djelatno, odgovorno i vjerno služenje koje donosi plodove. Budući da ne znamo ni dana ni časa, pozvani smo već danas tako služiti, kako ne bismo bili iznenađeni i bačeni u vječnu tamu, poput sluge koji nije ništa učinio za svoga gospodara.
