U Somboru miriše na pečeno kestenje, Segedin je polako počeo postavljati novogodišnju rasvjetu, a ja sam neki dan pospremila ljetne papuče i izvadila kapute. Jučer sam izračunala koliko do praznika, a to znači do Nove godine. Zbunjuju li i vas ove temperature ili sam to samo ja? Vrijeme juri kao da se s nama natječe i u toj utrci pobjeđuje. I taman kad su se slegli dojmovi s ljetnih izleta, pakiramo se za Novu godinu i tako barem naizgled imamo dojam da baš i ne gubimo utrku.

Jedna nepovezana tema

Kako sada stvari stoje, neću nikamo putovati za advent. Osim ako me netko ne pozove u Zagreb. I dalje mi je neodsanjan. Ili ću možda iskoristiti popust koji imam kod Mađarskih željeznica i otići na jedan dan u Budimpeštu. Osim toga, a u skladu s financijskom krizom, ovaj praznik miriše na Sombor. Svoju želju da sama odem u Nazare i gledam najveći ples valova na svijetu, za rođendan, odgađam za iduću godinu. I sasvim nevezano, za ovotjednu temu biram Mongoliju.
Mongolija mi je postala zanimljiva kada sam o njezinoj pustinji Gobi čitala kod omiljene biciklistice Sneže. Već tada sam željela istražiti pustinjske krajolike i vidjeti te pješčane formacije.

Više od pustinje

Pustinja Gobi jedno je od najimpresivnijih prirodnih čuda na svijetu. Proteže se preko sjeverne Kine i južne Mongolije i jedna je od najvećih pustinja na svijetu. Ono što je posebno zanimljivo je da Gobi nije samo pješčana pustinja. Obuhvaća raznolike krajolike uključujući prostrane stepske travnjake, planine, pješčane dine, formacije stijena i slane ravnice. Jednako zanimljivi su i ekstremni vremenski uvjeti koji vladaju pustinjom. Dnevne temperature često prelaze 40 stupnjeva, dok noćne znaju pasti i ispod nule. Naravno, zbog slabog svjetlosnog zagađenja noći u Gobiju pružaju spektakularan pogled na zvjezdano nebo.
Pustinja Gobi dom je brojnih nomadskih zajednica koje se bave stočarstvom, posebice uzgojem deva i ovaca. Posjetitelji mogu doživjeti nomadski način života i tradiciju. 
Unatoč svojoj reputaciji pustinje, u Gobiju postoji nekoliko slatkovodnih jezera. Najpoznatije jezero je Khövsgöl Nuur, koje je poznato po svojoj čistoći i ljepoti.
Pustinja Gobi Gurvansaikhan, smještena u južnom dijelu Mongolije, jedan je od najpoznatijih i najzanimljivijih dijelova Gobija. Gobi Gurvansaikhan domaćin je nacionalnog parka Gobi Gurvansaikhan, koji se prostire na površini od oko 2.268 četvornih kilometara. Ovaj park osnovan je 1993. godine kako bi zaštitio jedinstvenu pustinjsku floru i faunu. Park obuhvaća spektakularne planinske lance i formacije stijena, uključujući Južni Altaj i Yolyn Am, poznat i kao »Uska klisura«, koji je popularno odredište za planinarenje i istraživanje.
Ovaj nacionalni park nudi stanište brojnim rijetkim i ugroženim vrstama, uključujući snježne leoparde, kozoroge, gazele i razne ptice grabljivice. Pustinja Gobi Gurvansaikhan također je domaćin različitim vrstama pustinjskih biljaka i kaktusa.
Divlje dvogrbe deve nastanjuju pustinju ovog područja i često ih se može vidjeti kako pasu po stepama.
Vrlo je očito da sam jako zavedena pustinjom Gobi i da nisam imala vremena pisati o planinskom lancu Altai, Nacionalnom parku Gorkhi-Terelj, prekrasnim planinama Khangai, koje se nalaze u središnjem dijelu Mongolije i nude prekrasne krajolike s livadama, šumama, rijekama i planinskim jezerima. Slatkovodno jezero Khovsgol nisam ni spomenula, kao ni »Pustinju plamenaca«, Bayanzag. Bayanzag je poznat po padinama crvenog pijeska i fosilima dinosaura. Ovo područje je od velike arheološke važnosti.
Ali bit će prilike.
Gorana Koporan