Kultura

U petak, 18. ožujka, u Zagrebu je preminuo istaknuti hrvatski pjesnik, književnik i znanstvenik Ante Sekulić. Rođen je u Tavankutu, 16. studenoga 1920. Pučku školu završava u Subotici, kao pitomac karmelićanskog zavoda u Somboru je svršio šest razreda gimnazije, a poslije se vraća u Suboticu gdje maturira. Kroatistiku i klasičnu filologiju diplomirao je na Sveučilištu u Zagrebu, gdje kasnije doktorira s tezom o govoru bačkih Hrvata. 

Od 1997. bio je dopisni član HAZU-a, a također je član Društva hrvatskih književnika, Hrvatskoga P.E.N.-a, Matice hrvatske, Hrvatskog filološkog društva, Hrvatskog mariološkog instituta u Zagrebu, Katoličkog društva za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović u Subotici i dr. Nadalje, bio je i Redoviti član Papinske marijanske akademije u Rimu i nekih drugih inozemnih znanstvenih institucija i udruga. Živio je u Zagrebu u zvanju znanstvenog savjetnika i do kraja života nije prestajao sa spisateljskim i znanstvenim radom. Poznavanje sedam jezika (slavenskih, svjetskih, klasičnih i madžarskoga) od značaja je za Sekulićev znanstveni rad, poglavito iz povijesti zavičaja. 

 

 

 

 

Književni počeci

 

Još kao gimnazijalac dobiva 1938. godine nagradu Subotičke matice za svoj kraći povijesni rad o Bačkoj. Početkom prosinca te godine mons. Blaško Rajić, glavni urednik, izdavač i vlasnik Subotičkih novina tiskao je osamnaestogodišnjem Sekuliću prvu pjesmu, posvećenu Bezgrešnoj, a o Božiću javlja se čitateljima s lirskom prozom pod naslovom: Pošao u tuđinu sa stranica književnog časopisa Klasje naših ravni. Od tada je objavio preko 60 knjiga, mahom znanstvenih radova i udžbenika, a također oko 500 rasprava, studija i članaka u tisku, časopisima i drugoj periodici.

Na tragu gorkih iskustava što ih stječe u vrijeme pokušaja gušenja Hrvatskoga proljeća, u razdoblju od 1972. do 1984. Ante Sekulić pod pseudonimom J.(akov) Šimunov objavit će četiri knjige stihova i lirsko-refleksivnih razmatranja o Bogu, o Kristu, o vlastitoj kristocentričnoj usmjerenosti, o marijanskim temama, a piše stihove i refleksije posvećene iznimnoj osobnosti fra Anti Antiću (1893. – 1965.) duhovniku i odgojitelju, te pjesme što ih upućuje svome Antiću, sinu za kojim čezne u vrijeme dok robija radi svojih uvjerenja. Naslovi knjiga su: Željan Boga (1972.), Pred Gospodinom (1976.), Središte života (1984.) i Moj bližnji (1984.). 

Ante Sekulić zastupljen je u više izbora, među kojima navodimo Marulić – Hrvatski književni zbornik (1868. – 1968.), Skupljena baština: suvremeno hrvatsko pjesništvo 1940. – 1990., Lipe riči: iz književnosti bunjevačkih Hrvata, Izabrane pjesme i dr. Zapažena je i njegova suradnja u izradi hrvatskog prijevoda  Biblije (Jošua, Prva knjiga o Kraljevima, Druga knjiga o Kraljevima, Knjiga Ezrina i Knjiga Nehemijina, 1968.).

 

Milovan Miković

 

Opširnije u tiskanom izdanju