21. listopada 1922. – Subotičke novine pišu o ponudi radikalskog prvaka i predsjednika vlade Kraljevine SHS Nikole Pašića, koji je predložio suradnju Narodne radikalne stranke i Bunjevačko-šokačke stranke: »Ministar predsjednik poručio je u Suboticu, da bi želio da se radikali s Bunjevcima (Bunjevačko-šokačkom strankom) pomire, da se vlast povrati natrag u ruke urođenicima.« List dalje piše: »Ne treba velike političke mudrosti, da se uvidi kako će Hrvatska Pučka Stranka u Bački, Baranji i Banatu porasti. Hrvatska orijentacija je tu. Zato je Bunjevačka Šokačka Stranka rado prihvatila ponudu od Pučke Stranke da se ujedine. Ovako ujedinjena Bunjevačko-Šokačka Pučka Stranka ima u Vojvodini svoju veliku zadaću. U njoj će naći svoju dodirnu tačku svi vojvođanski katolici, zato smo mi svijesni toga, da se mi subotički Bunjevci ne možemo prodati za volju vlasti ni jednoj stranci«.
22. listopada 1893. – Subotičke novine pišu da je na gradskoj skupštini Subotice 12. – 13. listopada održan izbor za zabavilje (odgojiteljice). Bilo je četiri kandidatkinje. Tri kandidatkinje »su pri izboru propale«, a jedna je izabrana, »jer ... najbolje zna bunjevački, što je dakle glavno«.
23. listopada 1926. – Hrvatske novine pišu o Bunjevačkoj prosvetnoj matici: »Nova radikalska kasina, prozvana Bunjevačka Prosvetna Matica već se dogotavlja. Šarena je, bogo-Jovo, ko pućije jaje. A čemu? Ta bunjevačka prosvjeta nije ni mendja ni Jevola. Hoće li oni, da se radikali u nju zagledaju: kao u novu kapiju? Ili da sakriju, da je u srijedi – mućak?«.
24. listopada 1925. – Hrvatske novine pišu o ulozi Stjepana Radića (predsjednika Hrvatske seljačke stranke) od 1919. do 1925. u parlamentarnom životu Kraljevine SHS: »Radić sa svojih 40 poslanika nije htio u Beograd, jer tamo se, naravno ne bi dalo predsjedništvo republike, a on manje nije htio da primi. Onda, 1919. godine, mogao je da postane još i ministar predsjednik, jer onda još niko nije znao, da je on toliko ‚lud’. Bez njega su Hrvati i Slovenci i Bunjevci (Bunjevačko-šokačka stranka – primj. V. N.) bili u manjini, i nije im ispalo za rukom, da izvojuju ravnopravnost, to jest čestite autonomije za 7 pokrajina«.
25. listopada 1896. – Subotičke novine pišu o situaciji u gradu pred parlamentarne izbore 29. listopada. »Vladina oba kandidata: i Vojnić Šandor i Vermeš Bela izjavili su, da su protiv revizija. Svaki daklem, koji glasa za ova dva kandidata, jeste protiv revizije, daklem hoće: da i nadalje postoji gradjanski brak i bezvirstvo, te da mu sin ili ćer, unuk ili unuka kadgod hoće mogu odreći se kršćanstva, otpadnikom ili otpadnicom biti…«. U nastavku piše: »Pučka stranka ispisala je na svoj barjak reviziju, zato svaki kršćanin, ma on koje kršćanske viroispovisti i narodnosti bio, triba da glasa na kandidata pučke stranke, ne imajući na umu ličnost dotičnog kandidata, pa će mu savist biti mirna...«.
26. listopada 1939. – Hrvatski dnevnik piše da su 25. listopada ministri Kraljevine Jugoslavije Nikola Bešlić i Jevrem Tomić stigli u Sombor. U kući gradskog poglavarstva pozdravio ih je predstavnik lokalnih vlasti dr. Kosta Petrović. Bešlić je u govoru nakon toga ponovio svoju tvrdnju da Bunjevci nisu ni Srbi ni Hrvati nego nešto treće.
27. listopada 1895. – Subotičke novine donose rezultate izbora polovice općinskih predstavnika u subotičkim izbornim okruzima. List piše da je Pučka stranka »svoju jedinu pobedu dobila baš u onom okrugu, gdi su birači sami Bunjevci, a međutim i najimućniji te najnezavisniji«.
