Sombor je jedan od onih gradova u Vojvodini, gdje se utjecaj Hrvata mogao opažati kroz stoljeća. Koncem 17. i početkom 18. st. gradske poslove vodili su, uz kraće prekide, predstavnici obitelji Marković, koja je dobila plemstvo od cara Leopolda I. još u vrijeme Velikog bečkog rata 1690. Na prijelazu iz 17. u 18. st. Sombor je bio vojni šanac (militarizirana zona), a njegovi stanovnici pripadali su povlaštenom sloju – militarima (graničarima). Po ukidanju Potisko-pomoriške granice 1745. stvoren je prostor za druge obitelji Hrvata. Tako se u društvenom životu u drugoj polovici 18. i prvoj polovici 19. st. pored Markovića javljaju predstavnici iz obitelji Parčetić, Fratrić, Latinović, Strilić, Jozić, Ambrozović i drugi. U pitanju su obitelji koje su također imale zasluga u ratovima protiv Turaka-Osmanlija i drugih neprijatelja Habsburške kuće, ali su plemstvo dobile poslije Markovića. Plemstvo je bilo tada uvjet za držanje visokih gradskih funkcija, kao i za sudjelovanje na skupštinskim sjednicama Bačke županije. Tek poslije mađarske revolucije 1848./49. i buržoazija (građanski sloj) se aktivnije uključuje u političke i društvene tokove. Tako do izražaja pod kraj 19. st. dolazi obitelj Donosilović (Donoszlovits), koja izvorno nije ni somborska.
Podrijetlo i uspon
Donosilovići se sredinom 18. st. javljaju u Boršodu (Bácsborsód). Međutim, zabilježeni su u matičnim knjigama katoličke župe u Aljmašu (Bácsalmás), pod koju je Boršod pripadao. Boršod je inače bio posjed plemićke obitelji Latinović. Najznačajniji prestavnik Donosilovića je bio Vilmoš Donosilović (1859. – 1918.), liječnik, koji se proslavio otkrićem srednjovjekovnoga Bodroga, po kojem je prozvana Bodroška županija. Međutim, on svoj ugled duguje svom ocu Josipu Donosiloviću (1826. – 1909.), koji je počeo svoju karijeru kao trgovački pomoćnik (kereskedő segéd), zatim kao sudionik Mađarske revolucije 1848./49., a na koncu kao glavni računovođa u somborskoj gradskoj upravi (főszámvevő) i čuvar riznice somborske rimokatoličke crkvene općine (gondnok – ellenőr). Vilmoš je nosio ime, koje je bilo neuobičajeno za bunjevačke Hrvate, ali i za Mađare. Odgovor zapravo leži u činjenici da je Josip Donosilović bio dijete nacionalno mješovitog braka. Naime, mater mu je bila Njemica iz Sombora (Magdalena Mayer). I Josipov sin Vilmoš je rođen u braku s Njemicom (Ana Klein). Međutim, mađarizacija u Bačkoj bila je snažna već u godinama pred Mađarsku revoluciju 1848./49., a bački Nijemci, za razliku od svojih banatskih sunarodnjaka, nisu joj se opirali. Štoviše, Nijemci se javljaju u krugovima mađarskih nacionalista u Bačkoj. Jedan od njih je upravo bio polunijemac Vilmoš Donosilović.
Genealogija
Genealogija Vilmoša Donosilovića izgleda ovako: Martin i Ana; Nikola (r. 6. IV. 1746.) i Julijana; Jerko (r. 19. VIII. 1777.) i Petronila Rajčić (vj. u Gari 20. XI. 1799.); Josip (r. 13. III. 1805.) i Magdalena Mayer (vj. 25. XI. 1825.); Josip (r. 26. I. 1826.) i Ana Klein. Jerko Donosilović umro je u Aljmašu 18. XI. 1850. U knjizi umrlih upisano je da je umro u 82. godini života. Iz toga proizlazi da je rođen 1768. Međutim, matica krštenih sadrži zapis o njegovom rođenju (19. III. 1777.), na osnovu kojega se može izračunati preciznija dob u trenutku smrti (73 god.). Njegova supruga Petronila Rajčić (negdje Rajčev, Rajčević, Dizdarević, Išpanović) je umrla 8. V. 1833. (također u Aljmašu). U matici umrlih piše da je imala 64 godine u trenutku smrti. Jerko i Petronila imali su još jednog sina, Ivana, koji je umro bez poroda (r. 17. III. 1800. – u. 25. VIII. 1847.).
Podrška Hrvatima
Josip Donosilović nije jedini revolucionar iz svog kraja. Pored njega istaknuo se Jakov Nimčević (1828. – 1900.), sudionik Kaponjske bitke 1849. Vilmoš Donosilović je ispovijedao revolucionarni duh svojega oca, ali nije zaboravio svoje hrvatske korijene. Na poklade u veljači 1904. održao je govor pred 300 somborskih domaćina Hrvata, koji su se okupili radi dogovora o novoj crkvi (karmelićanska crkva). V. Donosilović je pohvalio požrtvovanost Bunjevaca-Hrvata u izgradnji crkve i osudio potiskivanje hrvatskog jezika iz bogoslužja.
