U subotu, 14. listopada, u sklopu beogradske katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije u Marijanumu održan je jesenski oratorij za djecu i mlade. Geslo ovog susreta bio je citat svetog Leoploda Mandića »Sve su žrtve ništa prema onom što nam je Bog pripravio u vječnosti«.
Susret je započeo misnim slavljem koje je predvodio gost fra Božidar Štrkalj, duhovni asistent Frame Fojnica, koji sa svojim framašima boravi u Beogradu, uz koncelebraciju vlč. Mihaela Sokola, katedralnog župnika i rektora Marijanuma i vlč. Andreja Đuričeka.
Fra Božidar je u svojoj propovijedi govorio o svetosti, o primjerima svetosti, ali i o tome kako danas postići svetost. Blažena Djevica Marija, kojoj je posvećena beogradska katedrala, trebala bi postati uzorom svetosti za sve, idealom kojemu svi teže. 
»Svetost u Bibliji znači biti u posebnom odnosu s Bogom«, istaknuo je propovjednik. 
Svetost Blažene Djevice Marije ne ogleda se samo u težnji da se ne griješi, nego u trenutku odaziva Božjem pozivu i nesebičnog davanja i stavljanja u Božju providnost na dobrobit svih. Marijino DA Bogu odraz je njezine svetosti. Propovijed upućena prvenstveno mladima, koji u današnjem svijetu često padaju pod teškim teretom grijeha ne dotičući se ideala svetosti poticaj je da, po uzoru na svece, koji iako ne svi, ali dobar dio su prvenstveno bili grešni ljudi, skloni padu, ali su se uz Božju pomoć obratili i krenuli putem obraćenja, povjere svoj život Njemu koji je Put, Istina i Život. Svetost ne znači samo bezgrešnost, naprotiv, svetost znači poniznost, bezgraničnu ljubav, znači darivanje sebe za druge. Svoje razmišljanje fra Božidar je zaključio pozivom da svi postanu ljudi nade, da se izdignu iznad svakog očaja i kroče naprijed usprkos životnim teškoćama, upravo kako kaže i geslo susreta.
Misno slavlje pjevanjem animirali su mladi iz Fojnice. 
Nakon slavljenja Boga kroz euharistiju uslijedio je program koji je, uz plesnu radionicu, bio obogaćen igrama za najmlađe te katehezom o paklu, raju i čistilištu koju je održao vlč. Mihael, gdje su mladi ali i oni najmlađi mogli čuti razliku između tri navedena pojma. Nakon zajedničke kateheze sudionici su podijeljeni u skupine; najmlađi su nastavili druženje uz igru i smijeh, dok su najstariji imali priliku, kroz razgovor s časnom sestrom Mihaelom razmišljati o svojoj budućnosti, o tome gdje se vide za nekoliko godina, ali i čuti sestrino svjedočanstvo o pozivu koji može biti nadahnuće, kako bi osjetili i prepoznali poziv. Sestra Mihaela istaknula je kako upravo ovakvi susreti i razgovori formiraju mlade ljude kako bi oni, u potrazi za svojim srcem i prepoznajući svoje mjesto pripadnosti, shvatili kamo ih šalje Božja milost. Od vjeronauka i pobožnog života unutar obitelji, preko susreta sestra Mihaela, koja danas službu obavlja u Nuncijati, nakon završene osnovne škole odlazi u Ruski Krstur i započinje formaciju, nakon čega odlazi u Zagreb na daljnje školovanje. 
M. A. K.