Oko 1,3 milijuna stanovnika Srbije, prema službenim podacima iz Popisa stanovništva 2022. godine, čine nacionalne manjine. Ako se tih 1,3 milijuna prevede u postotke, više od 19 posto stanovnika Srbije čine nacionalne manjine. Od onih najbrojnijih Mađara, Bošnjaka i Roma, do onih čiji se broj mjeri tek s nekoliko tisuća. Prava tih 19 posto stanovnika Srbije značajna su ne samo zbog unutarnje politike već i zbog odnosa Srbije sa susjedima, pa i s Europskom unijom. Pripadnici mađarske, hrvatske i rumunjske nacionalne manjine imaju svoje matične države koje se graniče sa Srbijom i članice su Europske unije. Na položaj nekih nacionalnih manjina i dalje utjecaja imaju neriješeni problemi iz bliže i dalje prošlosti. Neke regije u kojima su neke manjine dominantne i dalje ostaju nerazvijene. I moglo bi se još mnogo toga pobrojati u šarolikom nacionalnom mozaiku Srbije. I moglo bi se to dobro iskoristiti u političkoj kampanji. Ali suštinski i kada se u kakvu promotivnu političku poruku ubace nacionalne manjine, ne ode se dalje od neke uopćene fraze za dnevnopolitičku uporabu, koje se poslije izbora brzo i zaborave.
Zavarati bi mogao i podatak da od više od 120 registriranih političkih stranaka više od polovine čine stranke nacionalnih manjina. Kažem zavarati, jer većina tih stranaka daleko je od istinske političke borbe za interese manjina zbog kojih su i osnovane. Neću ovdje izdvajati nijedan zanimljiv, da ne kažem nevjerojatan, primjer. Sve piše u Registru političkih stranaka.
Je li popis konačan? Možda i nije, jer spremaju nam se izbori.
I kada smo već stigli do izbora, koji još nisu raspisani, a koji se najavljuju za kraj godine, pitanje je zašto opet izvanredni izbori? Kome se i zašto žuri? Je li procjena da bi dulje čekanje moglo ići na ruku oporbi? Je li procjena da bi guranje u prvi plan jakih političkih i nacionalnih tema koje više odgovaraju vlasti nego oporbi moglo utjecati i na lokalne izbore?
Sondiranje biračkog tijela već je počelo. Od vrata do vrata. Kuc-kuc. Pa, tko otvori. 
Z. V.