Završen je prvi Novi Sad film festival. U okviru programa NSFF svake godine planira lokalnoj publici i medijima predstaviti po jedan pobratimski festival. Ovoga puta tu čast imao je Pula film festival koji slavi svoj 70. rođendan. Najstariji filmski festival u regiji prošao je kroz brojne faze i promjene tijekom sedam desetljeća (mijenjao je naziv sedam ili osam puta), no opstao je kao jedan od simbola filmske povijesti Hrvatske, Jugoslavije, pa i Europe.
Ovom prilikom prezentirana je i monografija 70 godina filma pod zvijezdama u Puli koju možemo opisati i kao »slikovno-dokumentarni heterogeni vodič kroz historiografiju ove filmske manifestacije«. Osim opširnih informacija o svakom festivalskom izdanju, knjiga prati razvoj festivala, ali i njegovog indetiteta kao i razvitak društveno-kulturnog života u Puli.
Kontinuirana tranzicija
»Pula je jednostavno Pula – i to se zna«, rekao je filmski kritičar i selektor Milan Nikodijević i dodao da je Pula rodonačelnik svih filmskih festivala na ovim prostorima i da je sve je to počelo 1954. na ovom možda najstarijem nacionalnom filmskom festivalu u Europi ili čak na svijetu.
Gošća NSFF-a bila je i ravnateljica Pula film festivala Tanja Miličić.
»Kao što znate, pulski filmski festival bio je festival jugoslavenskog filma. Raspadom Jugoslavije festival gubi svoj identitet, ali baš radeći ovu monografiju koju su uredile koleginice Lana Skuljan Bilić i Sanela Pliško, zapravo otkrili smo da ako se nešto može vezati uz pulski filmski festival ili Festival jugoslovenskog igranog filma to su kontinuirana transformacija i tranzicija«, rekla je Miličić.
Dodala je i da festival ima svoje uspone i padove kao i ljudski život, »ali od 2007. možemo reći kako se oporavio od baš teške krize identiteta i krenuo naprijed«.
Zlatna vremena
Poveo se razgovor i o zlatnim vremenima festivala, što je ujedno bilo i zlatno doba jugoslavenske kinematografije; tako se jedne godine dogodila produkcija čak 43 nova filma.
»Ti si na otvaranju ovogodišnjeg, jubilarnog festivala rekla rečenicu koja je mislim ključna. Nema zlatnih godina Pule, nema novih godina Pule, postoji samo Pula«, kazao je Nikodijević.
»Doista, mislim kako u Puli ne živi osoba koja se sjeća grada bez festivala«, nadovezala se Tanja Miličić. »U Puli postoji publika koja neće nikad otići u kino i koja ne želi pogledati film ni na koji drugi način, ali će zato doći na festival, to je jednostavno dio našeg ljeta«.
Kao rješenje za financiranje novih filmova i eventualnog povratka nekog novog zlatnog doba Miličić odgovor vidi u suradnji između produkcija i filmskih centara zemalja regije. Ta je suradnja već uzela maha, kazala je ona i dodala da publiku u Areni ne zanimaju međudržavne političke tenzije, »njima je i dalje najvažnije samo kakav je film«.
Na pitanje o budućnosti festivala Miličić je rekla: »Nadam se kako će se stvoriti pozitivnija energija prema hrvatskoj kinematografiji općenito, kako ćemo poslužiti kao platforma za promociju hrvatskog i regionalnog filma, da nećemo samo gledati Barbie, Oppenheimera, Marvela... Različitost je nešto vrlo, vrlo važno, a mi festivali smo most da se dođe do publike«.
Ivan Benčik
