Hrvati su autohtoni stanovnici Sombora. O prisustvu Hrvata u Somboru i okolici svjedoči potpis hrvatskog plemića Grgura Horvatovića, pisan na hrvatskom jeziku i glagoljicom od 26. siječnja 1517. u Hajszentlőrincu kod današnjeg Santova. Prodor Osmanlija u srednje Podunavlje i migracije koje su uslijedile s tim u vezi izmijenile su etnografsku kartu regije. Brojna srednjovjekovna naselja su opustjela i vremenom im se čak izgubio svaki trag. Najbolji primjer je sjedište same Bodroške županije, u koju je ulazio Sombor s okolicom – Bodrog. Bez detaljne usporedne analize turskih i mađarskih izvora teško je reći sa sigurnošću koliko je Bačka nazadovala ili možda napredovala u demografskom i privrednom smislu dolaskom Turaka Osmanlija na vlast. Sigurno je međutim da položaj običnih žitelja nije bio zavidan ni prije ni poslije bitke kod Mohača 1526., koja je za srednjovjekovnu Ugarsku značila početak kraja, a za Osmanlije početak 150 godina prevlasti u Srednjoj Europi.
Osmanska vladavina
Osmanska vladavina je možda jedno od najmanje poznatih razdoblja u povijesti Bačke i šire. Turski izvori su sumarne prirode i ne dozvoljavaju detaljnu analizu demografske situacije u Bačkoj. S druge strane, izvori kršćanske provenijencije su nepotpuni i bacaju samo slabo svjetlo na opće prilike. Sigurno je da su Hrvati bili prisutni u Bačkoj u većem broju u 17. stoljeću. U turskim izvorima se javljaju pod imenom Šokci. Turski sultan Ahmed I. izdao je 1615. ferman (zapovijed) u kojem uzima Hrvate i Mađare pod svoju zaštitu od pokušaja Pećke patrijaršije da ih stavi pod svoju duhovnu vlast. Ovaj ferman je 1620. proslijeđen somborskom kadiji (sucu) Salihu Benu Šemsinu i segedinskom kadiji Dervišu Mehmedu. Međutim, tek iz pisma katolika iz Baje, Bajmaka i Sombora rimskom papi od 10. rujna 1668. doznaju se imena pojedinih Hrvata u Bačkoj. Iz Sombora su zastupljeni u pismu Pilip Ačia (tj. Hadžija) i Tomaš Garić (možda po Gari?). Pismo katolika iz Sombora rimskom papi od 6. ožujka 1677. donosi veći spisak Hrvata iz Sombora: Đuro Jurić, Tomo Marković, Pajo Mazdević, Nikola Kolarić, Nikola Antunović (možda Antunić?), Josip Filipović, Pajo Ivanović, Marijan Jurić, Đuro Marković, Marko Stipanović i Ivan Juričić. Ovo je jasan dokaz da su Hrvati i obitelj Marković bili prisutni u Somboru već prije Velikog turskog rata 1683. – 1699. koji je donio nove migracije i s tim u svezi političke i demografske promjene.
Oslobođenje
Hrvati Somborci sudjelovali su u oslobođenju Bačke od Osmanlija. Njihova »momčad« nalazila se u sklopu somborske narodne milicije, a pod zapovjedništvom kapetana iz obitelji Marković. Naročito se istaknula u bitkama kod Slankamena (1691.) i Sente (1697.). Kod Slankamena je poginuo somborski kapetan Dujo Marković. Karlovačkim mirom 1699. Bačka je sa Somborom ušla u sastav Habsburške monarhije. I u vrijeme ustanka mađarskog nacionalnog prvaka Ferenca Rákoczija (1703. – 1711.), Hrvati Somborci su igrali vidnu ulogu. Ratovali su protiv mađarskih ustanika ne samo u Bačkoj nego i u Transilvaniji i Gornjoj Ugarskoj. I tada su ih vodili, kao i u vrijeme Velikog turskog rata (1683. – 1699.), njihovi prvaci Markovići – braća Đuro i Matija. Markovići su sudjelovali u borbama. Za svoje su podvige dobili od habsburškog cara Leopolda I. plemićku povelju, koja je objavljena u Laxenburgu 29. svibnja 1690. Međutim, tek 1718. su i službeno ušli u red bačkih plemića, kada se Bačka županija ponovno sabrala poslije praktički dva desetljeća konstantnih sukoba.
Potomstvo
Grana Đure Markovića iznjedrila je Adalberta Markovića (1749. – 1819.), tužitelja Bačke dvorske komore, prisjednika (assessor) sudbenog stola Bačke županije i ravnatelja za pravne poslove Društva Franzovog (Franjinog kanala). Matija je ostavio iza sebe sinove Marka Markovića (umro 1756.) i Josipa Markovića (1712. – 1789.). Marko se istaknuo kao somborski kapetan, visoki časnik Potiske i Slavonske vojne granice (krajine). Josip je bio somborski sudac od 1769. do 1787. Pod njim je Sombor počeo dobivati obrise srednjoeuropskog grada. Josipova grana Markovića iznjedrila je svjetski priznatog austrijskog speleologa Adalberta Markovića (1897. – 1941.), koji je sahranjen u Somboru.
