Dok većina ljudi vjerojatno sa žalom prati istek ljeta, još je vjerojatnije da postoji i onaj dio populacije koji jedva čeka da jesen zagazi u naše živote sa svim naslagama uveloga lišća koje sa sobom nosi. Ta želja nije potaknuta uvrnutim karakterom kakav je onaj da se raduješ »čobanskoj kiši« koja danima pada sitno, ali dosadno niti pak još luđim da jedva čekaš početak sezone grijanja kako ti se prošlogodišnja drva ne bi pokvarila. Razlog za ovu želju vrlo je praktičan i posve je razumljive naravi: zdravstvene.
Kao što je vjerojatno poznato, broj ljudi koji pate od nekih oblika alergije svakodnevno raste i u svijetu i kod nas. Alergični su ljudi na stvari o kojima se prije četrdesetak-pedesetak godina nije niti pomišljalo, a kamoli znalo: na gluten, na laktozu, med, jagode, jaja, pa na dlaku mačaka ili pasa, perje, prašinu, lateks, nikl... sve do šefa ili susjeda. Sve to uzrokuje im probleme u dišnim organima, na koži, a manifestira se kroz kijanje, svrab i suzenje očiju, otežano disanje, malaksalost, pa i mučninu i povraćanje, već kako tko voli i kako je navikao.
Jedna od najraširenijih alergija je svakako ona sezonska: na ambroziju, a Subotica je jedan od njezinih uspjelijih urbanih rasadnika. U vrijeme njezinog carstva stvar s alergijama u gradu je kao za Svetoga Nikolu kod pravoslavaca: polovina stanovništva pati zbog nje, a ona druga pati zbog njih. To je stoga, jer se ovaj grad već duže vrijeme uspješno trudi ne samo da zadrži njezina velika staništa kakvi su par stotina hektara korovišta na mjestu nekadašnje tvornice Zorka ili pak sličnim prilazima gradu »na otvorenom polju« nego i u njegovom samom središtu, na ruševinama starih objekata kakav je bio, recimo, Hajzlerovo kupatilo. Uspješnost i kontinuitet grada u brizi za uspješan razvoj, lijep izgled i zdravu pelud ove izuzetno štetne biljke vidi se iz godine u godinu na žalost svih onih koji zbog nje otežano dišu, nezaustavljivo im curi nos, stalno suze oči i povremeno psuju sve koji im padnu na pamet.
Toj idiličnoj slici zapuštenosti grada – šteta što lokalni čelnici nisu nedavno malo provozali ovogodišnjeg počasnog građanina i do tih turističkih destinacija da se osobno uvjeri – ovoga ljeta pridružila se i parcela pristojne površine, odmah uz sjedište Subotica-plina (tamo gdje je nekoć bio ugostiteljski objekt staroga tipa zvani Pipacs). Kako je zbog radova oko pruge Beograd – Budimpešta promet na Majšanskom mostu odjednom ustostručen, tako je i broj onih koji se svakodnevno mogu diviti novom rasadu (ili zasadu?) ambrozije i uživati u njezinim čarima za toliko uvećan.
Pozorniji čitatelji sjetit će se da smo o ovoj temi već pisali, nabrajajući i ukazujući na ovaj kronični problem koji se javlja svakoga ljeta na zalasku. Sjetit će se i koga smo sve zbog toga p(r)ozivali da se trgne i počne raditi posao za koji je plaćen. Jedino tko se toga ne sjeća (a Hrvatska riječ u Gradskoj kući se u ponekom uredu ipak čita, pa se određeni sadržaji prenesu i najodgovornijem u tom zdanju) izgleda da su oni na koje se to najizravnije odnosi: lokalna vlast i nadležne inspekcije.
Ne pada gradonačelniku na pamet da jednom prilikom, vozikajući se po gradu uzduž i poprijeko, postupi otprilike ovako: 1. da uoči ono što svi vide; 2. da se preko svojih podređenih raspita čija je ta i ta parcela u tom i tom dijelu grada; 3. da zamoli djelatnike nadležne komunalne inspekcije da izađu tamo i tamo, konstatiraju stanje i uz prijetnju sankcija zbog zapuštenosti i ugrožavanja zdravlja ljudi nalože vlasniku da u roku odmah uzme kosu u ruke (ili pozove i mobu) i pokosi ambroziju i ostali korov i dovede parcelu u kakvo-takvo pristojno stanje, te da 3 a) povišenim tonom i uz (ne nužno) uporabu riječi koje nisu prikladne za ovaj tekst pita šefa nadležne komunalne inspekcije što on i njegovi podređeni koji kulen uopće rade kada ne rade ono što treba da rade!
Kako ćemo ovu uprošćenu, a opet složenu situaciju dočekati na, što bi se ono reklo, kukovo ljeto evo još jednog teoretski izvedivog, a praktično utopijskog prijedloga: 1. da svaka osoba koja ima problema s ambrozijom pribavi za to ovjereni dokaz od svoga izabranog liječnika; 2. da svaka osoba, ako zbog toga uzima lijekove, priloži i račune iz ljekarni uz ovjereni liječnički dokaz; 3. da, ukoliko je zbog problema s alergijom zbog ambrozije osoba morala uzeti bolovanje, pribavi potvrdu firme u kojoj radi uz izračun izgubljene svote od plaće na ime bolovanja i 4. da sve to u najkraćem roku u zatvorenoj omotnici uputi gradonačelniku na adresu Trg slobode 1, 24000 Subotica, uz zahtjev za obeštećenjem zbog javašluka i neodgovornosti lokalne samouprave i komunalnih inspekcija pod njenom ingerencijom. Ukoliko osoba nema novca za poštanske troškove ili pak nema želju uopće baviti se time, neka omotnicu okači mačku o rep. I nada se da će on odlutati do Gradske kuće.
Z. R.