U povodu obilježavanja 150. obljetnice rođenja biskupa Lajče Budanovića Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata priredio je u ponedjeljak, 18. rujna, u Beregu LXX. znanstveni kolokvij »Biskup Lajčo Budanović – 150. obljetnica rođenja«.
 Domaćin kolokvija bila je udruga HKPD Silvije Strahimir Kranjčević, a kolokvij je održan u Šokačkoj kući.
»U godini u kojoj se obilježava 150 godina od rođenja biskupa Budanovića plan je obići što više mjesta koja su vezana za život Lajče Budanovića, a jedno od takvih mjesta je i Bereg. Prije stotinu godina je osnovana Bačka apostolska administratura, a biskup Budanović bio je prvi administrator, pa cijelu ovu godinu obilježavamo dva jubileja«, kazala je v. d. ravnateljice Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković.
Zbog svoje opsežne ostavštine u različitim područjima, biskup, svećenik i pisac Lajčo Budanović (1873. – 1958.) smatra se velikanom mjesne Crkve, ali i bačkih Hrvata, budući da je radio na očuvanju njihovog vjerskog, kulturnog i narodnog identiteta. 
»Ne znamo dovoljno o biskupu Budanoviću, jer se nitko nije usudio napisati značajniju knjigu o njemu. Ima napisanih knjiga o nekim njegovim projektima i zaostavštini, kao što su zadužbine, Bački zakonik čiji nije bio jedini sastavljač, ali je bio pokretač ideje da se sačini jedan takav dokument. Ali sve je to razbacano i nažalost nema ozbiljne znanstvene studije koja je obradila njegovu biografiju i njegovo djelo«, kazao je bilježnik i arhivar Biskupskog ordinarijata u Subotici vlč. Dražen Skenderović. 
Osim 150. obljetnice njegova rođenja vlč. Skenderović izdvaja još jednu važnu obljetnicu. 
»Usudio bih se reći da je puno značajniji ovaj drugi jubilej, a to je 100 godina uspostavljanja Bačke apostolske administarture. Biskup Lajčo Budanović bio je 35 godina administrator Bačke apostolske administrature i mnogo godina je utrošio da bi ustrojio ono što mi danas zovemo Subotičkom biskupijom. Gradio je crkve, neke objekte je kupio. Ali prije svega brinuo je o vjernicima i svećenicima koji su njemu bili na srcu«, kazao vlč. Skenderović. 
U njegovo vrijeme izgrađeno je gotovo 30 crkava, kupovao je zgrade za pokretanje institucija i udruženja koje bi doprinosile vjerskom, kulturnom i društvenom životu bunjevačkih Hrvata, objavio je i veći broj molitvenika te nabožnih knjižica za potrebe puka, skupljao pjesme, često se potpisivao pseudonimom Veco Labudić.
Za svećenika je zaređen 1897. godine, a prva župa koju je dobio 1912. godine bila je župa u Beregu. U Beregu je osnovao udrugu Kultura, koja se bavila razvojem društvenog života među bereškim Šokcima. O njegovom djelovanju u Beregu nema u arhivu biskupije dokumenata, a jedini izvor informacija su novinska izvješća iz tog razdoblja. Budanović je u Beregu ostao do 1919. godine, a zatim odlazi u Baju, gdje je bio 1919. i 1920. godine, i Suboticu od 1920. do 1923. godine. 
»Nakon potpisivanja Mirovnog ugovora, Bačka je u sklopu Kraljevine SHS bila crkveno uređena kao administratura, a Budanović je imenovan njenim administratorom 1923. godine. Naslovni biskup postaje 1927. godine. Nakon početka Drugog svjetskog rata odveden je iz Subotice u zatočetništvo u dominikanski samostan u Budimpeštu. U Suboticu je vraćen u travnju 1943. godine, ali je upravu administarture vodio povjerenik dr. Josip Ikotić. U jesen 1944. godine opet upravlja Bačkom kao generalni vikar Kaločke nadbiskupije. Od 1946. godine do smrti ponovno je crkveni poglavar sa svim pravima, ovlastima i dužnostima rezidencijalnog biskupa«, kazao je vlč. Skenderović. 
Lajčo Budanović bio je ličnost s jedne strane uzdizana, a s druge strane pisalo se protiv njega. Djelovao je u vremenima kada se raspadala jedna država, stvarala nova, međuratno razdoblje stvaralo je novi život, došao je Drugi svjetski rat, razdoblje komunizma. Bio je omiljen među vjernicima, ali je svaka vlast prema biskupu Budanovića bila neugodna. 
Z. V.