Isus nas uči da je ljubav najveća zapovijed od svih. U dvostrukoj zapovijedi ljubavi sažeti su Zakon i Proroci. Isus je ljubio Boga svoga Oca i ljude, Božja stvorenja. I od nas traži da ljubimo Boga, ali i drugog čovjeka kao sebe samoga. A ljubav se pokazuje djelima. Onaj koji ljubi čini sve na dobro drugoga. Da bismo to mogli, trebamo se čuvati grijeha, jer grijeh narušava naše odnose s bližnjim, često je usmjeren protiv drugog čovjeka i nanosi mu štetu i bol. Zato onaj koji ljubi izbjegava grijeh, jer grijeh očituje nedostatak ljubavi.
Zapovijedi ljubavi
Bog je Mojsiju na Sinaju dao deset zapovijedi ispisanih na dvije ploče. Na prvoj su bile tri koje upućuju čovjeka kakav treba biti prema Bogu, a na drugoj je bilo ostalih sedam koje upućuju čovjeka kakav treba biti prema drugom čovjeku. Te zapovijedi u stvari nisu naredbe nego pomažu čovjeku da otkrije kako Bogu i svome bližnjemu pokazati ljubav. One ništa ne zabranjuju nego podsjećaju čovjeka kako se ponašati da ne bi svoga bližnjega povrijedio. Zato je Isus ovih deset zapovijedi sažeo u dvije zapovijedi ljubavi. Nije on dao neke nove zapovijedi nego nas samo podsjetio što znači ljubiti Boga i svoga brata.
Po uzoru na svoga Učitelja, kršćanin se u svijetu upravo po ljubavi treba prepoznavati. On u svakom čovjeku treba vidjeti svoga brata i tako ga ljubiti. Pavao piše Rimljanima: »Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! I ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav« (Rim 13,8-10). Ono što kršćanina treba voditi i pokretati na djelovanje jest ljubav. Pavao ovdje stavlja naglasak na ljubav prema čovjeku, jer često iako mislimo da ljubimo bližnjega naša ljubav je sebična. Apostol podsjeća i na neke zapovijedi, jer kršenje njih ili onih nenavedenih, znači da nema ljubavi u našem djelovanju.
Ljubi se djelima
Čovjek obično ima krug ljudi koje ljubi, što im pokazuje i svojim djelima. S druge strane, postoje i oni u njegovom okruženju koje ne ljubi iz različitih razloga. A susreće se i s neznancima, prema kojima nema nikakve emocije, jer ih ne poznaje. Životne okolnosti dovode ga u prilike da prekrši zapovijedi u odnosu na one koje ne voli ili koje ne poznaje. Tada počini grijeh, a nerijetko i njegova savjest ostane mirna, jer smatra da je osoba koju ne voli to zaslužila ili ga nije briga za onoga koga ne poznaje. To je velika opasnost za kršćanina. Kršćansko poslanje je ljubav, ljubav prema bližnjemu, prema neprijatelju, prema svakom čovjeku. To koliko smo spremni ljubiti pokazuje koliko smo dobri Kristovi učenici, koliko smo od njega naučili. Po našoj ljubavi i Bog ljubi drugog čovjeka, ljubeći širimo Božje kraljevstvo na zemlji i izvršavamo poslanje koje nam je povjerio Krist.
Priče o ljubavi su postale klišeji, otrcane fraze, pretjerano sladunjave, bez mnogo dodira sa stvarnošću. O njoj se danas puno priča, ali je teško možemo negdje prepoznati. Ljudi se osjećaju usamljeno, odbačeno, prepušteni sami sebi u svojim problemima, moćniji od njih ne prežu da ih povrijede činima u kojima ne da nema ljubavi nego izostaje i minimum suosjećanja. U takvom svijetu kršćanin treba biti pokretač promjena, makar u svojoj sredini. Treba mijenjati svijet, ne tako što će o ljubavi pričati nego što će ljubiti svakog čovjeka onako kako nas je Krist poučio.
