»Sombor ima divnu povijest, koja čeka svog povjesničara. A da bi se on pojavio treba mu stvoriti gradivo, treba mu pružiti mogućnosti da što lakše dođe do podataka i da ih što podrobnije iskoristi. Tu građu čini arhiv grada Sombora, arhiv koji predstavlja Himalaje neobrađenih dokumenata. I sve dok na njima počiva stoljećna prašina oni će pretstavljati zatvorenu knjigu, knjigu koja šuti. U toj hrpi papira svaki pojedini spis predstavlja po jedno slovo te knjige. Istina da su slova te knjige širom porazbacana, trebaju biti pokupljena, složena i obrađena pa da knjiga progovori, da priča pokolenjima o veličini i časti, o ulozi svojih predaka«, ovo su riječi velikog Somborca Đorđa Antića (1895. – 1991.), farmaceuta i poznavatelja somborske povijesti, zapisane na parčetu papira, koji se nalazi u njegovoj zaostavštini u Povijesnom arhivu Sombor. Te riječi su vjerojatno trebale ući u uvod njegove nedovršene knjige o povijesti Sombora. Zapisane negdje 1950-ih ili 1960-ih, one su i dalje istinite. Sombor je u međuvremenu dobio djela o svojoj povijesti, gdje se izdvajaju opusi Milenka Beljanskog, Ilije Džinića i Milana Stepanovića. Međutim, ni u jednoj knjizi o Somboru u prošlosti nije dana potpuna slika o somborskim Hrvatima.
Zaboravljena obitelj
Svibnja 1969. Somborske novine donose članak Milenka Beljanskog o Nenadiću. Člankopisac ovdje spominje i obitelj Logo, »koja je vjerojatno slovačkog podrijetla i čiji je najstariji predak rođen u Somboru 1775. godine, ali kao Logov«. Jedan od izdanaka ove obitelji je Karlo Logo (1898. – 1968.), koji je bio jedan od nekolicine somborskih zastupnika na Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu 1918. godine. Na Velikom katoličkom groblju u Somboru se nalazi njegov grob, koji predstavlja polazni osnov za genealoška istraživanja obitelji Logo. Genealogija Karla Loga izgleda ovako: Josip i Magdalena Fratričević (vj. 6. XI. 1786.), Stipan (r. 2. III. 1790.) i Magdalena Gluvić (vj. 23. XI. 1807.), Franjo (r. 22. XI. 1810.) i Terezija Fratričević (vj. 11. XI. 1829.), Šimun i Janja Alaga (vj. 22. X. 1865.), Franjo (r. 11. X. 1878.) i Magdalena Bošnjak.
Istrgnute stranice
Dosadašnje knjige o povijesti Sombora bacaju slabu svjetlost na prilike među lokalnim Hrvatima. Seoske zajednice u Beregu, Monoštoru, Lemešu i Čonoplji gotovo da i nisu zastupljene u povijesnim radovima. I ono malo intelektualnih snaga, koje su se upustile u povijesne vode, donijele su svega nekoliko fragmenata o lokalnim Hrvatima. Cjelovita slika i dalje je prilično nejasna. Milan Stepanović u svojoj monografiji U tom Somboru prilično nejasno opisuje društvena i politička zbivanja somborskih Hrvata u međuratnom razdoblju. Stječe se dojam da se tada ništa značajno nije dogodilo osim podjele »na Hrvate i Bunjevce«. Zapravo, slika je daleko složenija nego što ju pisac prikazuje.
Somborski Hrvati su između dva svjetska rata tijesno surađivali sa svojim subotičkim sunarodnjacima. Primjerice, u Somboru je u hotelu Elefant 31. listopada 1920. održana osnivačka skupština somborske podružnice Bunjevačko-šokačke stranke. Bili su delegati iz Subotice: predsjednik stranke Stipan Vojnić Tunić, Mirko Ivandekić, Matija Išpanović i Miško Prćić. U mjesni odbor somborske podružnice ušli su: Đuka Benčić, Stanko Parčetić, Antun Bošnjak, Josip Firanj, Joso Bošnjak, Vranje Malbašić, Joso Strilić, Stipe Lukić, Šimun Firanj, Blaško Pavletić, Joso Palić, Karlo Logov, Marijan Džinić, Šimo Jozić i Beno Bogešić. Neka od ovih imena su poslije prešla u druge stranke. Jedan od njih je Karlo Logo.
Društveni i politički rad
Na parlamentarnim izborima održanima 11. IX. 1927. u somborskome izbornom kotaru Karlo Logo je bio kandidat na listi Narodne radikalne stranke, na čijem je čelu bio Marko Trifković. Međutim, Karlo Logo je figurirao i na polju humanitarnog rada. Darovao je zemlju za gradnju škole (građena 1925. – 1928.) i kapele Imena Marijina u Nenadiću (1929.). Bio je osnivač i dugogodišnji član Bunjevačkog kola u Somboru. Njegov unuk Karlo Logo ml. (1954. – 2020.) bio je vijećnik Hrvatskog nacionalnog vijeća u mandatu 2010. – 2014.
