Poslijeratna vlast Grada Subotice donijela je 24. travnja 1948. godine odluku o potrebi osnivanja Gradskog muzeja i samo sedam mjeseci kasnije, na Dan republike, 29. studenoga, otvoren je u Raichleovoj palači prvi stalni postav i službeni početak rada s posjetiteljima. Za prvog kustosa i direktora postavljen je Imre Schulmann koji će na toj poziciji ostati sve do 1955. godine. Ali muzejska povijest Subotice ima i svoju pretpovijest...
Druga polovica 19. stoljeća donosi tzv. žeđ za kulturom diljem cijele Austro-Ugarske Monarhije, pa se u Subotici počinju, isprva privatno, stvarati prve kolekcije umjetničkih predmeta i numizmatike. Konkretniju javnu akciju poduzima u školskoj 1874./75. Imre Balas, profesor latinskog i povijesti u Višoj gimnaziji, upućujući preko lokalnoga tiska poziv sugrađanima na sakupljanje novca ili moneta od bilo kojega metala i darivanje istih zbirci Gimnazije. Velike zasluge za formiranje ove zbirke ima još jedan gimnazijski profesor i kulturni entizijast István Iványi, čiji će daljnji rad biti usmjeren i na stvaranje drugih kolekcija (zbirka starina odnosno »starih nalaza«). Zahvaljujući ovom osebujnom kulturnom djelatniku Subotica će 1883. godine dobiti prvi arheološki sažetak (tiskan u godišnjaku Više gimnazije pod nazivom Subotičke starine i prapovijest našeg kraja). Izravni povod ovoga napisa je, godinu dana prije (1882.), otkriće krupnijeg arheološkog nalaza na lokalitetu ciglane Titusa Mačkovića (iza Senćanskog groblja) – brončani predmeti iz prethistorije. Dio ovog najznačajnijeg otkrića iz razdoblja Brončanog doba u Bačkoj dospio je u zbirku Gimnazije, pa bi se ovaj događaj mogao podvesti kao temelj buduće gradske muzejske povijesti. Iványi je 1886. publicirao Povijest grada, jedinu takvu monografiju sve do današnjih dana, što je također značajan dokument buduće muzejske građe. Šest godina kasnije (1892.) u Subotici se osniva Društvo javne knjižnice (Gradska knjižnica) koje se uz knjige bavi i sakupljanjem povijesnih predmeta, pa je naziv ove institucije promijenjen u Društvo subotičke javne knjižnice i muzeja. Za prvoga predsjednika biran je György Guln, odvjetnik i upravitelj prve Subotičke banke, a društvo će aktivno djelovati sve do 1906. godine, kada prestaje s radom zbog gubitka entuzijazma svojih članova, te akutne besparice zbog uskraćivanja novčanih sredstava od strane gradske uprave. Također, jedan od glavnih razloga bio je i nedostatak adekvatnog prostora za čuvanje zbirke uslijed čega su se često događale krađe vrijednih artefakata. Zanimljivo je zabilježiti i gestu Oszkára Vojnicha, imućnog subotičkog pustolova i svjetskog putnika, koji je budućem Subotičkom muzeju (tada je to još uvijek bila samo ideja) 1913. godine darovao nekoliko stotina etnoloških predmeta sakupljenih na putovanjima i ekspedicijama po Africi i Aziji.
Promjena državne vlasti i geografske lociranosti grada Subotice (treći najveći grad Ugarske od 1918. godine postaje pogranični gradić Kraljevine SHS), uvjetovat će gotovo potpunom hibernacijom muzejske aktivnosti na ovim prostorima. Ipak, zahvaljujući mudrosti i agilnosti pojedinih kulturnih djelatnika dio buduće muzejske građe (dotad prikupljena zbirka) pohranjen je u zbirku Gimnazije, dok je dio našao svoju »zaštitu« u skladištima Gradske kuće. Velike zasluge za ovaj pothvat ima Mijo Mandić, koji je 1918. zadužen za njegovanje fonda knjižničarsko-muzejskog društva, a kasnije biva postavljen za direktora Gradske knjižnice. Na ovaj način je dio današnje muzejske građe ostao sačuvan prilikom pojedinih kritičnih situacija kroz koje je Subotica prolazila (savezničko bombardiranje 1944.) u svom najturbulentnijem povijesnom razdoblju (Drugi svjetski rat). Iz tog »nemuzejskog vremena« vrijedno je istaknuti privatne zbirke dr. Mihá-lya Prokesa i dr. Jovana Milekića, koje će svoju javniju promociju imati tek nakon oslobođenja (Bačka galerija na Paliću otvorena je 1949.).
Gradski muzej se od svog osnutka 1948. sve do 1967. godine nalazio u Raichleovoj palači, kada je na inzistiranje gradskih vlasti preseljen na prvi kat Gradske kuće, a 22. prosinca otvorena je Zavičajna galerija. Arheološki, etnološki i povijesni segment Stalnog postava predstavljen je javnosti dvije godine kasnije, na Dan republike, 1969. godine. Posljednje preseljenje Gradski muzej doživio je 2008. godine kada je stalni postav premješten u nekadašnju velelepnu Najamnu palaču Mikse Domotora izgrađenu u secesijskom stilu (bivša tiskara Minerva) u kojoj se i danas nalazi.
Direktori Gradskog muzeja s najdužim stažom na rukovodećoj funkciji ove značajne gradske ustanove kulture su Milka Mikuska i István Hulló.
Pisanju ove priče uveliko su pomogli podaci iz prigodne brošure Jubilaeum tiskane u povodu proslave 60 godina postojanja Gradskog muzeja u Subotici.
D. P.