Veliko katoličko groblje u Somboru je mjesto vječnog počivališta brojnih vjernika svih društvenih slojeva. Međutim, ono je i spomenik kulture. Ondje i dalje leže obitelji, čiji pripadnici su odigrali značajnu ulogu u povijesti Sombora. Istina, većina slavnih pokojnika su pali u zaborav, ali barem su očuvana njihova grobna mjesta. Po tome je Sombor ipak u boljoj poziciji u odnosu na druge katoličke župe u Vojvodini. Primjerice, katoličko groblje u Vršcu je »izmješteno« (tj. preorano) još 1960-ih zbog izgradnje ceste. Tom prilikom su uništene grobnice brojnih njemačkih obitelji, koje su položile temelj sveukupnom razvoju Vršca. Tako je praktički zaokružena priča o egzodusu vršačkih Nijemaca. Čak ni grob Feliksa Milekera (1858. – 1942.), mjesnog povjesničara i dugogodišnjeg kustosa Gradskog muzeja, nije pošteđen od urbanističkih mjera. Uništen je, a ostatci ovoga velikana pokopani su u zajedničku grobnicu. Srećom, Sombor nije pogodio takav usud. Zahvaljujući toj okolnosti, ondje se mogu vidjeti grobovi velikana, sudionika davnih povijesnih događaja, kakav je Ignac Fratričević (1820. – 1887.). U odličnom stanju su i grobovi sudionika mlađih događaja. Jedan od takvih je odvjetnik Josip Veselovski (1884. – 1961.), član-osnivač Bunjevačkog kola i prvak Bunjevačko-šokačke stranke.
Genealogija
Podrijetlo Josipa Veselovskog se može jasno ustvrditi na temelju katoličkih matrikula u Somboru. Po očevoj liniji, J. Veselovski potječe od obitelji, koja je po svemu sudeći izvorno bila zapadnoslavenskog karaktera. Njeno prisustvo može se pratiti od konca 18. stoljeća. Preko matere pak J. Veselovski je bio povezan s Nijemcima. Ukratko, njegova genealogija izgleda ovako: Matija Veselović i Eva Blaha (vj. 1778.), Petar Veselović (r. 17. VI. 1797.) i Julijana Parčetić (vj. 1820.); Petar Veselovski (r. 1835.) i Rozalija Blumental (vj. 1866.).
Povijesno značenje
Poput brojnih prvaka iz Bunjevačkog kola Josip Veselovski je gotovo nepoznata povijesna figura u somborskoj sredini. Njegovo ime, istina, nije potpuno palo u zaborav. Budi asocijacije na pradavne, osnivačke dane Bunjevačkog kola (1921.). Javlja se kao potpredsjednik tog društva 1921. i 1922. Međutim, u krugovima povjesničara i entuzijasta nije učinjen značajan napor ka revitalizaciji J. Veselovskog. On možda ne ispunjava kriterije za kulturu sjećanja, ali jedna kratka povijesna bilješka (biografija) je bez sumnje potrebna. Čak i dobri poznavatelji mjesne povijesti poput Marije (Bošnjak) Bojanin i Milana Stepanovića nisu prepoznali u J. Veselovskom osobu od povijesnog značenja.
Bunjevački gradonačelnik Sombora
Veselovski je odigrao minornu ulogu u društvenim i političkim događanjima u Somboru između dvaju svjetskih ratova. On je kratko vrijeme bio gradonačelnik Sombora. Naime, kada su 1924. radikali izgubili vlast,novu vladu je sastavio Ljuba Davidović, predstavnik demokrata (28. VII. 1924.). Davidovića je podupirala Bunjevačko-šokačka stranka. Po sporazumu s Demokratskom strankom, Bunjevcima (Hrvatima) je pripadao gradonačelnički položaj u Subotici i Somboru, kotarska predstojništva u Topoli, Somboru, Apatinu, Odžacima, Batini i Dardi, te bilježnički položaji u 33 općine u Bačkoj i Baranji. Naravno, sporazum nije odmah proveden u djelo, ali nije ni prekršen. U Topoli je Lujo Kopunović postao kotarski predstojnik. Koncem rujna za gradonačelnika i velikog župana Subotice je postavljen Mirko Ivković Ivandekić, a za gradonačelnika Sombora Josip Veselovski (30. IX. 1924.). Ovo stanje je bilo međutim kratkog vijeka. Već 15. X. 1924. Davidović je podnio ostavku, a tek naimenovani službenici su smijenjeni.
Kolaboracija?
Bunjevačko kolo je pozdravilo promjenu vlasti u Bačkoj travnja 1941. Na čelu sa svojim predsjednikom Stipanom Stolišićem Bunjevačko kolo je 11. V. 1941. obavilo poklonstveni put od svojih prostorija u Pariskoj ulici do Gradske kuće, gdje je odsjedao vojni zapovjednik i faktički vrhovni nositelj gradskih vlasti Ágoston Szentendrey. Veselovski je posjetio ministra unutarnjih poslova Mađarske Ferenca Keresztesa – Fischera, kada je on boravio u Somboru početkom rujna 1943.
