»Cijeli svijet je pozornica, gdje svi muškarci i žene glume, svatko se pojavi tu i ode, i odglumi u svom životu mnogo uloga«, ovo je citat iz komedije »Kako vam drago« (As You like it) koju je napisao William Shakespeare, najveći engleski ali i svjetski dramski pisac. Po mom mišljenju, iz ove Shakespeareove misli slijedi i ideja suvremenog umjetničkog trenda zvanog performans. Smatra se da je performans najnoviji oblik izvođačke umjetnosti nastao šezdesetih godina prošlog vijeka. U ovom obliku »umjetnosti« akteri-performeri ne moraju biti akademsko učeni glumci, pjevači, muzičari itd. Trenutačno, jedan od najvećih performera-izvođača u našoj državi je svestrani vlasnik privatne TV postaje koji osobno svira, pjeva, muzicira itd.; istina, kao i svim izvođačima i njemu se desi ponekad greška-gaf, o tome sam pisao u prethodnom broju HR, kada performans s naslovom »Srbija je u Europi« nije prošao određeno odobravanje i na neki način je možda i (samo)cenzuriran. Povodom ove izvedbe, dotični umjetnik je na Facebooku napisao sljedeće:»Ja sam optimist da će Srbija uhvatiti mjesto u posljednjem vagonu posljednje kompozicije«. Po mom shvaćanju, ova izjava nije baš optimistična, ali je i realna i djelomično se uklapa u mišljenje drugog velikog performera: Predsjednika države koji izvodi vrlo složeni performans, jedan skoro svakodnevno za unutarnje potrebe: otvaranje tvornica, otvaranje auto-puteva (makar bili kratki npr. 6 km), raznih gradilišta, gostovanje na raznim privatnim TV postajama i ponekad i na zvaničnom državnom RTS-u, koji često i kritizira. Drugi na međunarodnim skupovima: čas s ostalim balkanskim zemljama, čas s europskim liderima koje često s razlogom kritizira da imaju različite kriterije. Znači, samo od sebe se postavlja pitanje: koji posljednji vagon kompozicije trebamo »loviti«?! Onaj koji vozi u EU?!
EU pred dilemama
EU je od osnutka doživio razvoj do te mjere da je uveo i vlastitu valutu euro, kao protutežu dotad neprikosnovenom US dolaru. Došlo je do toga da su mediteranske zemlje ozbiljno razmatrale prihvaćanje eura kao platežnog sredstva. Umjesto »hladnog rata« razmišljalo se i o nekoj vrsti specijalne unije s tadašnjim SSSR-om o korisnom spajanju europske tehnologije i ruskih energetskih i rudnih resursa. U to vrijeme politika SAD-a bila je pretežno okrenuta ka Južnoj Americi, uspon EU nije ju mnogo interesirao. Zahvaljuljući liberalnim ekonomskim idejama u SSSR-u je pokrenuta »perestrojka«, liberalizacija druge velesile nastale nakon Drugog svjetskog rata. Vođe SSSR-a složili su se i u ujedinjenje dvije njemačke države koju simbolizira rušenje Berlinskog zida. Rezultat »perestrojke« bio je raspad SSSR-a na nekoliko slobodnih država i Ruske federacije počevši od 1990. godine i ovim događajem se smatra i završetak »hladnog rata« čiji je pobjednik bio SAD. Nekadašnjoj SFRJ, u kojoj su se odigrali slični događaji reformiranja države s težnjom raspada, isto je nuđeno članstvo u EU početkom 1990. godine radi sačuvanja jedinstvene države. Diskusije su vođene da li da država bude konfederalna ili asimetrična federacija. Slični procesi se odvijaju u okviru EU, jer neki članovi žele da se stvori jedna velika tzv. Sjedinjene Europske države, slične SAD-u, s centralnom vladom, dok druge članice smatraju da EU i nadalje treba ostati interesni savez suverenih nacionalnih država, a u ovim stavovima prednjače Poljska i Mađarska. Turska se prijavila za članstvo u EU 2005. godine, a Srbija 2009. i od to doba se čeka i pregovara.
»Uspavani div« se budi
Velika Britanija, nekad najmoćnija državna tvorevina, dosta dugo je razmišljala da li da pristupi EU, a kada je to učinila, EU je krenula putem da bude konkurent najmoćnijoj svjetskoj sili. Rukovodeće strukture SAD-a počele su razmišljati o tome da im je EU postao najmoćniji konkurent. Prvo su preuzele korake da spriječe, prije svega sjevernoafričke zemlje da se približe EU, generirajući tzv. arapsko proljeće. Time je postignut dvostruki cilj u ovim zemljama, naročito u Libiji vlada kaos, u Siriji i danas traje rat, a beskrajne kolone »izbjeglica« kreću u obećani raj EU koji je postao cilj i ostalim migrantima. Nakon što su podržali Britance u »Brexitu« i time značajno smanjili potencijale unije, ostatak EU su spretno uvukli u rat s Ruskom federacijom koji se vodi na »probnom ratištu« na tlu Ukrajine koju Unija snabdijeva oružjem, novcem i sankcionira Ruse. Time su spriječile ujedinjenje EU i Ruske federacije. Praktično SAD žele »ubiti dvije muhe odjednom«, da oslabe Rusiju i EU, da bi se mogle »boriti« s trenutno najvećim konkurentom – Kinom. Pitam se, trebamo li se priključiti (budućim) Sjedinjenim Državama Europe ili EU koja postaje vazal SAD-a?!
