U nakladi Katoličkog društva Ivan Antunović iz Subotice u lipnju je objavljena pozamašna knjiga (600 stranica) Stjepana Baretića Prilozi za povijest Katoličke Crkve u Bačkoj. Dugogodišnji župnik župe sv. Terezije Avilske u Subotici i obnašatelj više drugih crkvenih službi, pred kraj svoje župničke službe, odlučio se (uz poticaje svećenika i laika, kako kaže u uvodniku), neke svoje priloge tiskane u Katoličkom listu Zvonik prikupiti na jedno mjesto i takve darovati na čitanje ljubiteljima popularne lokalne (ne samo) crkvene povijesti. Beretić, naime, od samog početka objavljivanja Zvonika, a tome će uskoro biti 30 godina, svoje članke prilaže u rubriku Povijesni kutak. Riječ je o jednostraničnoj rubrici, u kojoj autor, najčeše u nastavcima, koji ponekad temu smještaju u veći dio godine, na vrlo popularan način predstavlja pojedine teme od značaja za crkvenu povijest, koja je vjernicima laicima često slabo poznata. »Popularan« u smislu stila pisanja, svedenosti rečenica, korištenih izraza i – povijesničari bi se s ovim izborom teško složili – gotovo uvijek bez citiranja literaturnih ili drugih vrela. Crkvena povijest, u smislu Beretićeve rubrike, više je od kutka i, uz pojedine izlete u povijest Opće Crkve, te Crkve u susjednim krajevima i neka čisto društvena tematiziranja, gotovo isključivo targetira povijest onoga dijela Crkve koji je obuhvaćen Subotičkom bikupijom. Već je ta činjenica dovoljna da, ukoliko ne koristi mađarski jezik (na kojem su ove teme najčešće dostupne u literaturi) čitatelj bude privučen ovom štivu.  
Beretić piše o slabo poznatom srednjevjekovlju u Bačkoj, njezinim samostanima, redovima i kaptolima, prepoziturama i opatijama, tim žarištima crkvenoga djelovanja. Bavi se, nadalje, katoličkim župama međurječja Tise i Dunava, te pojedinim ovdje prisutnim redovima, klericima koji su u njima djelovali, njihovom zaostavštinom, crkvama, kapelama i drugim sakralnim građevinama, ali i pojedinim »škakljivim« elementima odnosa crkvene i svjetovne vlasti, napose u vremenima kada je crkvena vlast u nekoć većinski katoličkoj državi kojoj je pripadala Bačka, imala malo utjecaja na pojedina klerička personalna rješenja. Veliku pozornost autor pridaje povijesti Subotice, te Sombora i Bača, kojima posvećuje, kada su pojedini lokaliteti u pitanju, najveći broj tema. Dodatno, na pojedine se veće (Ker i Senćanski kraj, te Apatin) ili manje župe, kao što su Bereg ili Bukin, neobično obilato osvrće, iz razloga što su tamnošnje crkvene građevine ili same župe slavile obljetnice koje su mu poslužile za retrospektive mikropovijesti, biografije svećenika podrijetlom iz tih mjesta ili u njima na službi. Mora se, pak reći, da, iako se u kronološkom smislu nazire stanoviti niz u predstavljenim tekstovima, u knjizi nema poglavlja. Svi su tekstovi predstavljeni u nizu, te, za razliku od Zvonika, bez ijedne ilustracije ili fotografije, slike ili drugog grafičkog priloga. Bez njih se popularna povijest ne može ekpertizirati, ali se može učiniti manje privlačnom. Nije jasan ovaj izbor, vrlo rijedak u hrvatskoj knjiškoj produkciji u Vojvodini, ali možda se može opravdati činjenicom da je Zvonik ipak primarno mjesto objave autorove rubrike.
Nisu, u hrvatskom nakladništvu u Vojvodini rijetke kompilacije naznaka ovoga tipa. Njihova vrijednost je praktična – ako niste redoviti pratitelj Beretićeve rubrike, ne morate imati sve brojeve časopisa u kojem se objavljuje da biste ove tekstove ipak čitali. Povjesničari se, pak, ne bi primjerice, složili da se ovakve publikacije smatraju bilo kakvim izvorom za znanost. No, kako uopće približiti povijest Crkve običnome vjerniku? Bilo je i ranije napora u ovom pravcu, u pojedinim crkvenim povjesnicama, Beretić je učinio ovaj svoj korak, priželjkujem da ih bude još, da budu još detaljniji i specifičniji za, primjerice pojedine krajeve. Ova Beretićeva knjiga može korisno poslužiti za pojedina razobličavanja i usmjeravanja čitatelja na neiskrivljene povijesne istine. Taj kapacitet svakako ima.
M. T.